“Cilj je da ta natkoljenična proteza kopira kretanje zdrave noge, a u
njoj imamo dovoljno veliku silu koja će omogućiti natkoljenično
amputiranim osobama normalno kretanje, kao i penjanje uz stepenice, ili
na trotoar ili sličnu prepreku, što sa dosadašnjim protezama nije bilo
slučaj”, kazao je za Fenu profesor na Fakultetu strojarstva, računarstva
i elektrotehnike Sveučilišta u Mostaru Remzo Dedić, koji je ujedno i
voditelj projekta.
Projekt ima humani, medicinski i privredni značaj, potencijalno čak i na svjetskom nivou.
“Prema našim informacijama ovo je u svijetu za sada još neriješen
problem. Dakle, ljudi u principu vuku svoju nogu s protezom za zdravom
nogom, tako da je njihovo kretanje neprirodno. Naš cilj je da se ljudi
kreću uz stepenice ili na neku prepreku na prirodan način, znači idući
nogu za nogom. Također, time im povećavamo mogućnost kretanja, bavljenja
sportom i rekli bi život kao i normalnih zdravih osoba”, ocijenio je
Dedić.
Dodao je kako postoje neka rješenja pametnih proteza, međutim, njihova cijena je 25.000 evra.
“Mi smatramo da bi cijena ovakve proteze koju mi radimo mogla biti
upola jeftinija, ili čak možda trećinu od navedene cijene”, ustvrdio je
Dedić.
Cilj im je bio, kako je istakao, da pomognu osobama u BiH koje su
stradale u prošlom ratu, kao i onima stradalim od mina, tako da su
htjeli da imaju jedno modifikovano, bolje rješenje od onog koje je
trenutno na tržištu i prilično jeftino rješenje.
Do sada su, kako je kazao, urađena tri prototipa, a išlo se od projekta do projekta.
“Dakle, to nije bio kontinuiran, već isprekidan rad jer bez i
minimalnih sredstava ne možete nabaviti potrebnu opremu, a također je
razvijanje dijelom bilo i u vezi s doktorskim radovima pojedinih kolega.
To je sve trajalo skoro petnaestak godina rada. Pri tome smo uradili
tri prototipa i svaki je išao korak dalje. Mislimo nakon ovoga da bi
četvrti prototip trebao biti optimiziran i spreman za neku poluserijsku
ili serijsku proizvodnju”, naglasio je Dedić.
Konačan završetak posla može se očekivati za godinu dana, a sve će zavisiti od raspoloživih sredstava.
“Već smo došli u fazu kad smo pri kraju tog cilja, znamo sve podatke,
znamo što nam treba, još samo da pribavimo nešto sredstava da to sve
ukompletiramo”, poručio je Dedić.
Cijena proteze bi, prema njihovoj procjeni, trebalo da bude oko 15.000 maraka.
Na kraju je istakao kako su na projektu radili studenti doktorskog
studija, studenti drugog ciklusa, dakle magistri struke, kao i studenti
prvog ciklusa kroz svoj završni rad.