Pred migrantima „zaglavljenim“ između dvije table dobrodošlice – Dobro došli u Unsko-sanski kanton i Dobro došli u Republiku Srpsku – još jedan dan nezvjesnosti – bez hrane, pića, skloništa i mogućnosti kretanja.
Mještani ogorčeni bezvlašćem, a vlast bez ikakvog rješenja.
Podsjetimo, sada već blizu stotinu migranata našlo se u Bosanskoj Otoci, zbog prošlosedmične odluke vlasti Unsko-sanskog kantona da na ulazima na područje kantona postave stalne punktove i spriječe ulazak migranata, dok istovremeno vlasti Republike Srpske ne dopuštaju zadržavanje migranata koji ulaze u BiH na svom teritoriju, te ih odvoze do „ničije zemlje“, mjesta između dvije table dobrodošlice.
Kako i zašto je došlo do ove situacije, i šta se zapravo dešava u Bosanskoj Otoci, rekla nam je Nidžara Ahmetašević, novinarka, aktivistkinja i volonterka, koja izbjeglicama i migrantima pomaže svakodnevno.
Prema njenoj ocjeni, ono čemu upravo svjedočimo jeste da državna vlast u Bosni i Hercegovini, koja je odgovorna za pitanje izbjeglica i migranata, prije svega Ministarstvo bezbjednosti i Ministarstvo za ljudska prava i i izbjeglice, odlučila je ignorisati ono što se dešava u Bosanskoj Otoci, ignorišući tako, ne samo zakone ove zemlje, već i međunarodne konvencije koje su nam ugrađene u Ustav. Krivica je i na međunarodnim organizacijama koje su do sada dobile na desetine miliona eura za rješavanje situacije u vezi sa migrantima u BiH i naprosto je nevjerovatno, kaže Nidžara, da "sa tolikim novcem imamo ljude koji bh. volonterima šalju poruke da su gladni".
„Trenutno je Unsko-sanski kanton autonomija, Republika Srpska to naravno koristi sa svoje strane i radi isto, a onda će polako jedan po jedan kanton slijediti ovaj obrazac. Za posljedicu takvog ponašanja imamo da su u opasnost dovedeni, ne samo ljude koji bi trebali biti pod međunarodnom zaštitom i samim tim tako i tretirani, nego su trenutno građani i građanke BiH u situaciji da imaju u svojoj državi policijske check pointe, a to znači da svakog građanina i građanku ove zemlje neko može zaustaviti u Otoci i pretresti auto, tražeći navodne migrante koje navodno ilegalno prevoze. To je suludo, protivzakonito i ovim su stavljeni u opasnost svi državljani BiH i sve osobe koje borave na njenoj teritoriji, iz bilo kojeg razloga, bilo kao azilanti, bilo samo kao ljudi koji prolaze kroz našu zemlju, bilo kao turisti. Mi živimo u bezakonju, jer sada vas bukvalno može prebiti policajac u Bihaću i vi ne možete ništa“, ističe Ahmetašević za BUKU, dodajući da je, prema posljednjim informacijama kojima raspolaže, u Bosanskoj Otoci oko 120 gladnjih ljudi, među kojima ima i djece i povrijeđenih.
Napominje da je ovo što se dešava trenutno sa migrantima priča koja traje jako dugo. Podsjeća da smo imali najmanje deset turista koji su samo zbog tamnije boje kože bili na Vučijaku.
Pri tome, naglašava, sramnu ulogu u svemu ima i Evropska unija, koja je zatvorivši svoje granice dala prioritet bezbjednosnim pitanjima, a ne humanitarnim. U BiH su napravili kampove koji liče na logore, a nasilje nad migrantima se toleriše, kaže Nidžara. Na to su, naglašava, upozoreni 2018. godine, kada im je rečeno da se u kampovima u BiH koje vodi Međunarodna organizacija za migracije dešava nasililje nad migrantima:
„Ja sam lično bila u kontaktu sa ljudima koje je obezbjeđenje unutar kampova prebijalo, držalo ih zatvorene u raznim prostorijama, kontejnerima, a skoro je jedan momak koji je izgorio u Sarajevu u kampu u Blažuju bio zatvoren u kontejneru! Mora se znati ko je to odredio unutar kampa, ko ima pravo zatvarati te ljude, ja koliko znam, niko. Vi kada pitate ljude koji žive u kampovima kako im je unutra, oni će vam reći da se prema njima odnose kao da su životinje. To nasilje dešava se i u drugim zemljama EU i na njenim granicama i tu je prošlo nekažnjeno, a kada se preseli unutar zemalja, to više nikome nije problem, jer, eto, tuku migrante i u evropskim zemljama. A kada se to dešava u BiH, koja ionako nema zakona, onda na to niko ni ne reaguje.“
I kao što svi zatvaraju oči pred nasiljem nad migrantima, isto se čini i sa volonterima i ljudima koji im pomažu.
Oni svakodnevno dobijaju zastrašujuće prijetnje koje nemaju kome prijaviti.
„Mi volonteri dobijamo strašne prijetnje, to je strašno šta rade ljudima koji pomažu migrantima, prijete ženama silovanjem, paljenjem, najgorim mogućim stvarima. Većina tih ljudi je potpisana imenom i prezimenom, što nama samo govori da iza tih ljudi stoji policija i da im neće ništa. Stoga, kome da se obratimo? Policiji? Policija u USK je ta koja trenutno krši zakon, kako od njih da tražim da me štite i provode zakon, kada ga oni krše. U Sarajevu kada sam zadnji put pozvala policiju, došli su samo i pogledali i ostavili me na ulici nakon što me je napao čovjek. I na kraju, mogu se obratiti i vjerovati samo prijateljima, porodici, drugim ljudima koji rade i prolaze iste stvari kao i ja. Trenutno sam i ja i svi građani i građanke BiH prepušteni sami sebi i jedino što ja u ovom trenutku vidim kao rješenje je da se mi kao građani i građanke povežemo na jednoj potpuno drugoj osnovi, kao što rade u mnogim državama svijeta i da tražimo promjene. Drugog rješenja nema“, zaključuje na kraju razgovora za BUKU Nidžara Ahmetašević.