Gost novog BUKA podcasta je umjetnik Berin Tuzlić, aka dRUMELODY. Sa Tuzlićem smo govorili o tome na koji način je pandemija uticala na umjetničku produkciju, šta je radio za vrijeme i tokom pandemije, zašto su animacija i strip važni kao kritički i politički korektivi društva, o planovima ovog svestranog umjetnika, tome kako je graditi ozbiljnu internacionalnu karijeru potkrijepljenu nagradama od Amerike do Dubaija, i još mnogo toga.
„Budući da dolazim iz svijeta marketinga, tokom pandemije sam prepoznao sve elemente marketinške prodaje. Naravno, žao mi je svih ljudi koji su izgubili život, no kad se prave kampanje to se radi da bi neko nekoga opljačkao. Budući da živim na selu pokraj Sarajeva, meni nije bilo loše. Imam atelje i tamo živim, stvaram i radim. Radio sam mnogo i tada napravio spot za pjesmu New Land, sa albuma Freedom of Imagination koji je izašao uoči panemije.“
Tezu da je umjetnost bijeg od stvarnosti Tuzlić opovrgava i govori da ljudi koji se bave umjetnošću zapravo žive u svom svijetu. „Umjetnici mogu dopustiti ljudima da uđu u njihov svijet, ali to nije bijeg. Uvijek je bitna kritika, pogotovu za naše, balkansko društvo odraslo bez kritike, u kojem se dešavaju komične stvari. Ono što je meni u svemu tome najzanimljivije jeste igra s time i personalni život. Ne mislim da se išta rješava buntovnom umjetnošću. Veliki dio bendova buntovništvom pokušava riješiti stvari, a onda shvatite da samo skreću pažnju na sebe.“
Budući da se paralelno bavi stripom, animacijom i muzikom, na pitanje kako se prebacuje iz medija u medij, Tuzlić odgovara: „Meni je sve to jedan organizam. Nekada jedan drugima mediji posluže za inspiraciju i mnogo toga uvezujem.“
Na pitanje šta trenutno radi, naš sagovornik kaže: „Pripremio sam novo print izdanje stripa Fazonator koji je u lekturi. Uz njega će ići 90 epizoda animiranog filma za koji sam radio i muziku. S druge strane, s Oliverom Ketrin sam napravio serijal od 19 epizoda animiranog filma Little Beatle Cartoon, u štihu starog animiranog filma u kojem se sve pričalo pokretom, tipa La Linee. Završavam pripremu za novo izdanje dRUMELODY gdje ću imati 7 pjesama. To ćemo snimiti zvučno i vizuelno i producirat ćemo na muzičke platforme. Set čine uglavnom tehno stvari sa uživo izvođačima. Napravili smo probe i zvuči odlično.“
Govoreći o kulturi stripa kod nas, Tuzlić priča: „Postoji kultura stripa. Nije to samo umjetnost za napredni dio svijeta. I kod nas postoji strip scena. Ja sam nedavno bio u Dubaiju, a sada se pripremam da idem na regionalne festivale. Strip je nezaobilazna umjetnost za sve ostalo, jer je definicija vizualne umjetnosti u kocki, kako je strip objasnio. Crtam novog Navučka, na 53. sam strani. Priča se zove Pljačka predsjedništva. Kako političari samo nas pljačkaju, Navučko brat blizanac Vučka otišao je da njih opljačka.“
Na pitanje da li animirani film postaje sve manje kritičan, Tuzlić odgovara: „Ako pratite šta se dešava u svijetu animiranog filma, shvatite da su najozbiljnije poruke i najveće kritike u animiranim filmovima. Ako pratite jeftine i površne produkcije koje su kod nas dostupne, logično je da imate takvo mišljenje, ali ako pogledate kakve su priče dobile Oskare, shvatite da nije tako, jer najozbiljnije poruke su u animiranim filmovima, a ne igranim. Važno je animaciju shvatiti na pravi način, jer tu duhom komunicirate sa svima. Možete ispričati priču bez riječi i svi na svijetu će vas razumiju. No, morate znati komunicirati. Animacija nije softver i reklamni spot. To je kao da dođete pored nekoga, razgovarate i osjećate empatiju. Ono što osjetite je prava istina, a ono što neko govori ne mora biti. Komunikacija u umjetnosti je jako bitna. Pored muzike, animacija ima najveću dozu empatije. I u marketingu je tako, brend nije ništa drugo nego osjećaj.“
Pričajući o svom drugom muzičkom projektu, bendu Kolt Teatar, Tuzlić najavljuje novi album: „Album Strujni udar benda Kolt teatar smo snimili pred pandemiju. Prije pola godine smo se ponovo našli i snimili novi album. Imali smo nekoliko koncerata u Beogradu i Sarajevu. Trenutno smo u pregovorima sa izdavačem iz Beograda. Na albumu će se nalaziti nove pjesme, ali i one na kojima sam radio sintetičke vokale kao za album Hyperbola za dRUMELODY. Napravili smo zanimljiv miks, malo pjevamo na našem, malo na engleskom i utisci potencijalnog izdavača i publike su odlični. Prezadovoljni smo pojačanjem koje je došlo u bend.“
Budući da je Tuzlić jedan od rijetkih naših umjetnika koji ima ozbiljnu internacionalnu karijeru od Amerike do Dubaija, na pitanje kako mu to polazi za rukom, odgovara: „Svuda u svijetu postoje standardi, a mi živimo na prostoru gdje standarde niko ne ferma. Za ozbiljan rad morate ponuditi nešto što drugi nisu napravili i ispoštovati standardizaciju koja se od vas očekuje. Nema jaranskog marketinga. Najbitnije je raditi na svojoj promociji i učestvovati na internacionalnim festivalima, kako biste se izmjerili. To je realno stanje. Kod kuće vas vole mama, tata, daidžinica, vaša politička partija i reći će vam da ste njihov pravi umjetnik. Važno je izaći što dalje od Balkana i izmjeriti se tamo, a tek onda će stići prava priznanja ovdje.“