Hoće li Aerodrom Sarajevo pod koncesiju? Hoće li strani kapital biti upumpan u najveći bh. aerodrom i je li to potrebno? Da li je to izdaja ili pametno ulaganje?
Ova pitanja godinama se, s vremena na vrijeme, aktueliziraju i stavljaju pred javnost koja i dalje ne zna sudbinu Sarajevskog aerodroma.
Nakon zastoja na EU putu, političkih kriza, suđenja Dodiku… stare teme opet su na stolu.
Među njima je i sudbina sarajevskog aerodroma. Tim pitanjem BiH se mora baviti i u okviru Plana rasta EU, odnosno Reformske agende.
U njoj jasno stoji da je obaveza BiH uspostaviti – “najmanje jedno partnerstvo javnog i privatnog sektora (PJP) uspostavljeno za upravljanje aerodromskom infrastrukturom.”
U obrazloženju koraka koje država mora napraviti navodi se kako je uspostavljanje partnerstva javnog i privatnog sektora za upravljanje aerodromskom infrastrukturom važno za povećanje efikasnosti, iskorištavanje stručnosti privatnog sektora, raspodjelu rizika i poticanje ekonomskog razvoja.
“To uključuje izradu studije izvodljivosti, strukturiranje uravnoteženog PJP sporazuma, provođenje transparentnog procesa tenderisanja, finalizaciju sporazuma kroz pregovore i uspostavljanje snažnog okvira nadzora. Ovakav pristup osigurava da partnerstvo donese mjerljive koristi za javni i privatni sektor, uz unapređenje kvaliteta i efikasnosti aerodromskih operacija”, navodi se u Reformskog agendi.
Nekoliko sati nakon usvajanja Reformske agende u Briselu, opredjeljenje Bosne i Hercegovine na uspostavi drugačije organizacije poslovanja aerodroma izrazio je i resorni ministar u Savjetu ministara BiH Edinb Forto.
“Spremni smo da odmah počnemo s radom na prioritetnim projektima koji će poboljšati uslove života građana” poručio je Ministar komunikacija i prometa Edin Forto.
Među ključnim prioritetima naveo je i pitanje budućnosti aerodroma.
“Modernizacija aerodromske infrastrukture: otvaramo mogućnost javno-privatnog partnerstva s ciljem efikasnijeg i modernijeg upravljanja”, dodao je Forto.
Studija provedena prije šest godina
Studija o isplativosti davanja aerodroma pod koncesiju sprovedena je još prije šest godina u mandatu tadašnjeg premijera Fadila Novalića.
Još tada su se pravili planovi za finansiranje dodatnog terminala koji bi omogućio veći broj letova iz Sarajeva.
Kasnije se cijela priča iz traženja najboljeg rješenja pretvorila u međustranačke optužbe o izdaji.
No, činjenice su da je izradu Studije finansirala IFC, a njom se došlo do procjene da je za razvoj i podizanje kapaciteta potrebno 120 miliona evra.
Argumenti za davanje aerodroma pod koncesiju
Iz dijelova studije jasno je nekoliko stvari: postojeći terminal je predviđen za dva miliona putnika pa je pitanje da li će jedan terminal moći opslužiti sve veći broj putnika; za gradnju novog terminala potrebno je od tri do pet godina, vlada nema novac za razvoj aerodrome jer se zadužuje i za tekuće obaveze.
Od januara do novembra 2025, kroz aerodrom je prošlo ukupno 2.093.490 putnika.
“Dvomilioniti putnik je dočekan 10. novembra. Taj putnik bio je Šanjta Kemal, na letu Turkish Airlines-a za Istanbul. Sretnik je nagrađen povratnom kartom u Business klasi i vaučerom za korištenje Premium salona”, objavio je Forbes.
Prema navodima iz studije novi terminal mora biti izgrađen. No, budući da vlasti nemaju novca ni za osnovne troškove nemaju mnogo opcija.
Ili novi kredit ili koncesija.
Stara priča, nove projekcije
Sudbina aerodroma Sarajevo određena je još prije nekoliko godina.
Početkom septembra 2023. tadašnji ambasador SAD-a u BiH Michael Murphy i tadašnji šef Delegacije Evropske unije u BiH Johann Sattler poslali su pismo premijeru Federacije Nemrinu Nikšiću i njegovim zamjenicima. U pismu su naveli kako bi FBiH trebala dati prioritet uspostavi zakonskih okvira koji će omogućiti javno-privatno partnerstvo i koncesije te potaknuti privatna ulaganja.
“Konkretno, koncesije za rad aerodroma se ne mogu dalje racionalno odgađati”, naveli su tadašnji ambasadori u pismu entitetskim vlastima.
IFC je ponovila studiju, osvježila podatke i početkom jeseni federalnim vlastima predstavila rezultate. Prema vladinim izvorima, projekcija je da bi Aerodrom Sarajevo do 2055. Mogao dostići 5,4 miliona putnika što znači da je potrebna izgradnja novog terminala.
Ista studija donosi procjene da bi koncesione naknade mogle vladi donijeti više novca nego što trenutno dobijaju, a posebno jer izdvaja novac za subvencioniranje pojedinih linija. Jedan od prijedloga je i da se prihod od koncesija za sarajevski aerodrom preusmjerava za operacija aerodroma u Tuzli i Mostaru zbog nepostojanja komercijalne isplativosti ova dva aerodroma.
Gavran: Koncesija da, ali ne u Sarajevu
Sarajevski aerodrom posluje uspješno, ocjenjuje ekonomski analtičar Igor Gavran. Zbog toga ni ne vidi potrebu za uspostavljanjem privatno-javnog partnerstva.
“Sarajevo je centar turizma u državi, a uz sposobniju vlast i ozbiljniji pristup turizmu bi broj turista mogao ne samo rastu nego se bukvalno multiplicirati u narednom periodu, pogotovo ukoliko se uspostave direktne linije za daleke destinacija iz kojih svakako imamo veliki interes a on bi još porastao skraćenjem i pojeftinjenjem putovanja (npr. Kina, Japan, Koreja, SAD)”, kaže u svom odgovoru na pitanja Buke.
Više od dva miliona putniak godišnje za njega su dovoljan znak da je ulaganje u proširenje kapaciteta aerodroma očigledno isplativo da “niko normalan ne bi ni pomišljao na koncesiju i ustupanje ove prilike i buduće zarade kao poklona nekom stranom koncesionaru.”
“Taj koncesionar ne bi donio nikakav novi kapital nego bi se zadužio i sve obavio tuđim novcem što jednako može i sam aerodrom odnosno vlada, a pri tome bi kao u sva tzv. JPP u regiji izvlačio zaradu preko povezanih pravnih lica, izbjegavao polaganje poreza i orijentirao se jedino i isključivo na maksimalnu dobit, uz realan rizik da jednog dana jednostavno nestane i ostavi iscrpljen i zadužen aerodrom koji bi onda neko trebao spašavati ili možda oživljavati kretenske ideje izmještanja aerodroma iz Sarajeva”, dodaje Gavran.
Smatra da koncesija za ostale aerodrome u BiH koji nisu samoodrživi može imati smisla te da to može biti dobar potez jer se sami nikada neće razviti na potreban nivo.
“Ali sarajevskog nikako i ni slučajno ne.”
No, tuzlanski aerodrom ima neriješeno pitanje vojne imovine, za banjalučki nema interesa, dok je manjinski vlasnik aerodroma u Mostaru “Zračna luka Zagreb” pa je Aerodrom Sarajevo jedini atraktivan koncesionarima.
Gavran je uvjeren je da se namjenski šteti sarajevskom aerodromu i pokušava ga se dovesti u lošije stanje da bi se dobio izgovor za koncesiju uvođenjem destruktivnih naknada koje tjeraju niskobudžetske kompanije.
“I zbog kojih rizikujemo otkazivanje jako uspješnih i važnih linija. Sarajevski aerodrom mora biti strateški projekat za koji se itekako isplati i zadužiti (za razliku od rasipnog zaduživanja za punjenje budžetskih rupa), uspostavljati nove linije, ukidati sve takse koje štete tome i ako treba i dodatno subvencionirati nove linije jer jednostavno efekat koji dobijamo prevazilazi sve troškove.”
Oni koji su se do sada zalagali za davanje aerodroma pod koncesiju do sada nisu davali previše argumenata za takve poteze. Nije to činio ni resorni ministar, ali jedno je sigurno: Aerodrom Sarajevo treba ulaganja. Na vlastima je da same obezbijede novac ili puste da to uradi koncesionar koji će na kraju svoja ulaganja isplatiti kroz dobit.