Banjaluka, grad koji bi trebao biti uzor razvoja, nažalost, suočava se s ozbiljnim infrastrukturnim i ekološkim problemima. Već nekoliko dana snijeg prekriva ulice, ali ne kao ukras zimskog pejzaža, već kao simbol zapuštenosti i nebrige. Centar grada, koji bi trebao odražavati njegovu ljepotu, postao je opasna, klizava zamka za pješake. Trotoari su nesređeni i klizavi, bez soli, a snijeg koji ponovo pada samo pogoršava situaciju.
„Svako jutro se klizam dok idem na posao. Ljudi padaju. To je svakodnevni izazov – pitam se kada će netko shvatiti da je ovo opasno. Nema dijela grada gdje su ulice potpuno očišćene. Trotoari su zatrpani“, kaže Jovan, građanin Banjaluke koji se svakodnevno suočava s problemom nesređenih trotoara.
Širom grada, kontejneri su zatrpani smećem koje danima nije odvezeno, dok zapuštena infrastruktura, uključujući trotoare prekrivene snijegom i neredovno održavanje, predstavlja svakodnevni izazov za građane.
“Umjesto da uživamo u zimi, svaki snježni dan postao nam je borba – borba protiv leda, neočišćenih puteva, trotoara, nestanaka struje i uopšte nebrige vlasti. Počeli smo mrziti snijeg ne zato što nas nervira, već zato što nas je vlast natjerala da ga doživljavamo kao problem, a ne kao radost. Polako nam uništavaju jednu po jednu nekadašnju radost…”, kaže Elvir.
A smog? Zagađenje zraka u Banjaluci dostiglo je alarmantne razmjere. U trenutku dočeka Nove godine grad je izgledao kao Mordor. Prodisali smo tek 2. januara, a prekoračenje granica zagađenja postalo je nažalost svakodnevica tokom zime.
„Zrak je bio toliko zagađen da nisam izlazila s djecom. Nemoguće je bilo disati“, ističe Ivana, mlada majka iz Banjaluke.
Dok infrastruktura propada, zagađenje raste, a komunalni problemi sve više utiču na kvalitet života, političari se i dalje prepucavaju, skijaju ili slikaju – to je jedino u čemu su vješti. Pokazali su to i prošle godine, koja će nam ostati urezana u pamćenju zbog blokiranih odluka. Ljeto se pamti po saobraćajnom kolapsu i dijelovima grada koji su sedmicama bili bez vode, dok su temperature prelazile 40°C.
„Nema struje, nema vode, a oni se i dalje svađaju. Ove vlasti su nam uništile život“, kaže Nikola, stanovnik banjalučkog naselja Dragočaj koje je tokom ljeta imalo česte prekide u snabdijevanju vodom.
I danas, tri mjeseca nakon izbora, grad je paralizovan – političke blokade ometaju izglasavanje budžeta za narednu godinu. Infrastrukturni kolaps je samo vrh ledenog brijega. Politički lideri, umjesto da rade u interesu građana, zapleteni su u međusobne borbe za moć, ostavljajući grad da tone u haos.
„Ne sjećam se kad je grad zadnji put bio zaista očišćen i uredan. Svi su u svojim političkim igrama, a nas građane niko ne pita šta nam treba“, tvrdi Željko, stariji građanin Banjaluke koji godinama živi u centru grada.
Koje su naše opcije?
Kao građani, imamo odgovornost da ne prihvatimo ovakvo stanje. Pasivnost nas vodi u daljnje propadanje, a mi zaslužujemo bolje. Ključna je konkretna akcija i angažman svih nas.
Prvi korak je odgovornost vlasti. Tražimo hitnu izradu i implementaciju plana čišćenja ulica i trotoara u svim dijelovima grada. Čišćenje ne smije biti privilegija centra, nego obaveza za cijeli grad. Takođe, redovno održavanje infrastrukture, uključujući čiste trotoare, signalizaciju i uređenje drveća, treba postati prioritet.
„Moramo tražiti promjene. Ako ne budemo glasali za bolje sutra, propali smo kao društvo“, kaže Jelena, studentkinja iz Banjaluke koja se sve više boji budućnosti svog grada.
Za smanjenje zagađenja postoje rješenja donesena od strane struke, ali ih treba sprovesti u djelo – uvesti mjere energetske efikasnosti, sadnju zelenih barijera, proširenje gradske toplovodne mreže, te edukaciju građana. Takođe, važno je podstaknuti prelazak na ekološki prihvatljive sisteme grijanja, poboljšati javni prevoz i ugraditi filtere na dimnjacima.
Politička odgovornost i transparentnost također su ključni. Umjesto međusobnog prepucavanja, političari moraju sjediti za stolom i donositi odluke koje će unaprijediti život građana. Prošlogodišnji politički manjak vizije i blokade budžeta ne smiju se ponoviti.
„Politika mora prestati biti zarobljena vlastitim interesima. Vlast koja ne prepoznaje osnovne probleme grada nije dostojna naše pasivnosti. Stoga do nas je – hoćemo li dopustiti da nas ponižavaju, ili ćemo podići glas za Banjaluku kakvu zaslužujemo?“ zaključuje Željko.