Veliki broj invalida suočava se sa nezaposlenošću, raznim vrstama diskriminacije, a novi udar im je ukidanje mogućnosti kretanja jedinim vozilom koje je bilo namijenjeno za ovu populaciju, jer gradski prevoz nije prilagođen njihovim potrebama
Vozilo za lica sa invaliditetom, koje je Patrol taxi u svoj vozni park uključio u aprilu prošle godine, prestalo je sa radom 28. februara, a rad taksija je ugašen, jer se na osnovu minimalne cijene prevoza od pola marke za start i isto toliko za kilometar vožnje, nisu mogli pokriti ni operativni troškovi, kao što su plate vozača sa porezima i doprinosima, troškovi servisa, troškovi goriva i slično. Niža cijena u odnosu na redovni taksi formirana je imajući u vidu položaj i finansijsko stanje većine lica sa invaliditetom. Iz Patrol taxi-ja ističu da je izostala podrška Grada koji nije prepoznao značaj ovog projekta.
Većina studenata s invaliditetom iz Banjaluke koristila je usluge Patrol taxija, a ukidanjem ove usluge ugrožena je njihova mogućnost učešća u svakodnevnim predavanjima i ispitima, kao i pristup drugim važnim resursima za svakodnevni život mladih ljudi.
Nenad Bosnić, apsolvent Pravnog fakulteta i potpredsjednik za PR i marketing u studentskoj organizaciji AIESEC rekao je da je sama pojava taksi vozila za osobe sa invaliditetom za njega bila vrlo prijatno iznenađenje.
“Međutim, od početka se nisam mogao oteti utisku da je tako nešto trebalo da urade gradske vlasti, a ne privatni preduzetnik, jer se ipak radi o ostvarivanju nekih, na papiru zagarantovanih stvari, od nediskriminacije do slobode kretanja svih građana. Ukidanje tog prevoza ne tako dugo nakon njegovog osnivanja mi je samo potvrdilo da, i pored dobre volje pojedinaca, nema sistemske, institucionalne podrške ovakvim rješenjima, niti samog shvatanja potrebe za njima i ispravne percepcije problema sa kojima se drugi susreću. Da je drugačije, institucije bi se pobrinule da postoji ovakvo vozilo koje će biti dostupno 24 časa svakog dana, a ne dopuštale da se i ovaj postojeći prevoz ugasi”, rekao je Bosnić za BUKU.
Objašnjava da je ovaj prevoz koristio često, a kada su loši vremenski uslovi ili za potrebe odlaska u neke dijelove grada koji su malo udaljeniji to je bila i jedina opcija.
“Takođe, s obzirom na to da sam član studentske organizacije AIESEC, prevoz sam više puta koristio i za putovanja van grada, odlaske na konferencije, seminare i slično. Znam i za mnogo drugih osoba koje su ovaj prevoz koristile svakodnevno za prevoz na posao, do škole, fakulteta. Sada su jedine opcije nekoliko autobusa koji pokrivaju samo par voznih linija, i to je sve. Postoji i par organizacija koje posjeduju manje-više adaptirana vozila, ali one su u mogućnosti samo da pokriju potrebe svojih zaposlenih. Praktično, opcija za slobodno kretanje gradom i van njega više nema”, kaže Bosnić.
KRETANJE BANJALUKOM
Kada je u pitanju kretanje osoba sa invaliditeom u Banjaluci Bosnić ističe da je pohvalna činjenica da je uži dio grada maksimalno oslobođen nekih arhitektonskih barijera, barem kada su ulice i trotoari u pitanju.
“Međutim, situacija je potpuno drugačija čim se malo odmakne od centra i tada kretanje postaje vrlo komplikovano ili potpuno nemoguće. Neshvatljivo je da se često dešava da se neke ulice renoviraju, pa se opet barijere ne uklone. Tako je, recimo, nemoguće proći trotoarom ispred zgrade Vlade, jer nisu napravljeni silazi na mjestima gdje se trotoar prekida zbog kolskog prilaza glavnom ulazu”, rekao je Bosnić.
On dodaje da ni situacija sa objektima nije mnogo bolja, jer pitanje prilaza nekim od njih uopšte nije riješeno, kao što je slučaj sa Kulturnim centrom Banski dvor, a neki su to riješili na način koji u praksi nije adekvatan, kao što je to Narodna i univerzitetska biblioteka RS.
“Mnogo fakulteta još uvijek nema prilaze, pa i neki fakulteti čije su profesije osobama sa invaliditetom najpogodnije. Tako se, recimo, rad u IT sektoru često može obavljati od kuće, ali se do znanja iz te oblasti ne može doći jer se u zgradu Elektrotehničkog fakulteta ne može ni ući. Paradoks je da na ovo pitanje mnogo više paze banke ili tržni centri nego entitetske i gradske institucije. To slikovito objašnjava i ovu situaciju gdje se ovaj prevoz gasi zbog odsustva finansijske podrške institucija – novac je bitniji od nečijih prava”, kaže Bosnić.
Gorana Panić, koordinatorka Centra za podršku studentima sa invaliditetom na Univerzitetu u Banjaluci rekla je da je prema njenim saznanjima Patrol taxi ukinuo jedino taksi vozilo prilagođeno osobama sa invaliditetom, radi finansijskih problema i nedovoljne podrške Grada Banjaluke.
“Veliki broj osoba s invaliditetom nema izbora i drugih mogućnosti transporta u našem gradu. Javni transport nije prilagođen osobama sa invaliditetom, a druge taksi službe nemaju adaptirano vozilo. Ne može se pitanje gradskog transporta osoba sa invaliditetom prepustiti privatnoj firmi, a gašenje tih usluga pravdati ‘neislativošću’”, istakla je Panićeva za BUKU.
Kao koordinatorka Centra za podršku studentima sa invaliditetom na Univerzitetu u Banjaluci, posebno želi naglasiti važnost pitanja transporta za studente, a iz direktnog rada sa studentima, zna da mnogi koriste usluge Patrol taxija, jer nemaju drugog izbora, kako bi uopšte bili u mogućnosti učestvovati u svim važnim aktivnosima akademske zajednice.
“Ukidanjem ovog servisa, osobama sa invaliditetom biće otežan svakodnevni život. Ugrožava im se pravo na slobodno kretanje, rad i studiranje. Konkretno, ukidanjem ovog servisa studentima sa invaliditetom biće otežano učešće u nastavi i ispitima, što direktno utiče na njihovo ispunjavanje akademskih obaveza i uspjeh u obrazovanju i izgradnji budućnosti za dostojanstven i vise nezavisan život. Univerzitet u Banjaluci i nadležna ministarstva bi trebali intervenisati prema Patrol taxiju i Gradu s ciljem da se osmisle alternative, kojim bi se omogućile jednake šanse za učešće osoba sa invaliditetom u visokom obrazovanju”, napominje Panićeva.
ARHITEKTONSKE BARIJERE
Panićeva dodaje da osim ograničenih mogućnosti transporta, mladi sa invaliditetom imaju ograničene mogućnosti pristupa drugim važnim institucijama, organizacijama i objektima bitnim za socijalnu uključenost svakog građanina.
“Arhitektonske barijere su i dalje veliki problem u gradu. Mladi sa invaliditetom imaju ograničene mogućnosti prilikom izbora fakulteta, jer većina fakulteta nema rampe i liftove. Takođe, nemaju pristup nekim od kulturnih i socijalnih sadržaja grada kao što su posjeta bioskopu i Banskom dvoru, dok su Opština i Univerzitetska biblioteka samo parcijalno prilagođene institucije”, rekla je ona.
Pored uklanjanja arhitektonskih barijera Panićeva objašnjava da je potrebno raditi i na podizanju građanske svijesti o pitanjima invaliditeta u Banjaluci, a osobe sa invaliditetom postovati kao jednake građane.
PROJEKAT KOJI GRAD BANJALUKA NIJE PREPOZNAO
Boris Tomić, direktor Patrol taxija rekao je da je od samog uvođenja taxi vozila za korisnike invalidskih kolica ideja bila da ovaj projekat bude neprofitan, ali i da su tražili pomoć Grada koja je izostala.
“Nabavku vozila i njegovo prilagođavanje te ugradnju hidraulične rampe u inostranstvu u potpunosti je finansirao Joker d.o.o. Opremanje vozila, zapošljavanje radnika, obučavanje, uniformisanje te kompletna logistička podrška je išla na naš trošak. Ukupna vrijednost vozila sa opremom je 61.900 KM”, istakao je Tomić.
Posjetio je da je 22. aprila prošle godine prezentovano vozilo za korisnike kolica u punom kapacitetu, a mjesec dana ranije su obavljeni razgovori sa tadašnjom gradskom Administracijom i Gradonačelnikom gdje im je predstavljena kompletna dokumentacija projekta, sa jasno definisanom matematikom „opstanka u životu“ navedene usluge. Tomić kaže da je Gradonačenik (Dragoljub Davidović, tadašnji gradonačelnik Banjaluke, op.aut.) tada informisan o nabavci vozila za prevoz korisnika invalidskih kolica od strane Patrol taxi-a, informisan je da poslovni plan za ovo vozilo ne predviđa profit već poslovanje na pozitivnoj nuli u smislu pokrivanja operativnih troškova plata vozača, poreza, doprinosa, servisa automobila i slično.
Shodno tome, iz Patrol taxija ističu da je iznesen prijedlog Gradonačelniku da Administrativna služba grada podrži ovu inicijativu obezbjeđenja prevoza za korisnike kolica po cijeni koja bi bila ovoj populaciji prihvatljiva i dodaju da se tada Gradonačelnik složio sa izloženim te se obavezao da se pronađe rješenje funkcionisanja ove usluge javnog prevoza kroz subvencije određenog dijela cijene vožnje ili slično.
“Tada smo dobili čvrsta obećanja da grad apsolutno ima interesa da podrži ovako jedinstven i koristan projekat. U isto vrijeme je podnesena molba da nam grad Banjaluka i Odjeljenje za komunalne poslove i poslove saobraćaja dodjele specijalnu taxi licencu za vozilo, za gore pomenute namjene, čime bi bili ispinjeni svi Zakonom propisani uslovi za postojanje ovakve usluge. Imajući u vidu da ova usluga treba da bude i dostupna licima koja ju koriste, a da je tržišna cijena prevoza previsoka za potrebe istih, gradu je predloženo da subvencioniše dio tržišne cijene kako bi cijena krajnjem korisniku bila prihvatljiva. U tom smislu je i formirana cijena od 0,50KM za start i 0,50KM za 1km vožnje”, ističe Tomić.
Dodaje da je Patrol taxi svojim naporima i željom da ovaj projekat opstane kontaktirao svoje poslovne partnere i sklopio Ugovore o podršci i doprinosu cijelom projektu, a istovremeno od Grada je zatraženo da se ta lica oslobode plaćanja administrativne takse za komercijalno oglašavanje.
“Od grada Banjaluka je traženo da projektat podrži sa 2.500 KM na mjesečnom nivou, čime bi se pokrio dio operativnih troškova: plate radika sa porezima i doprinosima, troškovi servisa kombija i drugog održavanja, troškovi nabavke ljetne-zimske opreme, troškovi goriva, kao i formiranje fonda za nabavku novog vozila kroz period od 6-10 godina, gdje bi odvajanje trebalo da bude na mjesečnom nivou”, kaže Tomić.
Ističe da do trenutka raspisivanja lokalnih izbora i izbora novog gradonačelnika odgovor na pomenute dopise Joker d.o.o. nije dobio, a odgovor je izostao do danas.
“Na žalost svih korisnika pomenutih usluga, Joker d.o.o. nije u mogućnosti da iz svog redovnog poslovanja u budućem periodu nadoknađuje gubitke u poslovanju invalidskog vozila. Vozilo će biti povučeno iz upotrebe i stavljeno u stanje mirovanja sve do 1. aprila kada će se izvršiti njegova prenamjena ukoliko se nište ne bude došlo do promjena po gore navedenim primanjima”, rekao je Tomić.
Taxi vozilo za osobe sa invaliditetom imalo je preko 3.200 vožnji isključivo za osobe sa posebnim potrebama, a vozilo su, pored osoba u kolicima, koristili i slijepi, paraplegičari, ratni invalidi, djeca sa posebnim potrebama i drugi.
Na kraju ostaje apel nadležnim institucijama i onima koji su na čelu grada Banjaluke da nađu način da riješe problem za ove građane kojima je kretanje taxi vozilom kroz grad način da isupunjavanju svoje svakodnevne potrebe.
Milenko Šajić, portparol gradske uprave rekao je da arhitektonske barijere u Banjaluci još nisu uklonjene na svim trotoarima.
“Na saobraćajnicama koje se iznova grade ili rekonstruišu, projektuju se i grade dijelovi kojima se osobe sa invaliditetom mogu kretati nesmetano. U sljedećem periodu, u skladu sa raspoloživim sredstvima, nastavićemo sa uklanjanjem arhitektonskih barijera”, rekao je Šajić.
Iz Administativne službe grada Banjaluka ranije je medijima rečeno da je podrška ovom vozilu izostala jer je taxi vozilo osobe sa invalidima vozilo na Bingo.
Nedostatak materijalnih sredstava ugasilo je jedino taxi vozilo na području Banajluke, pa se osobe sa invaliditetom moraju na druge načine snalaziti da bi došli u drugi dio grada. Do sada su čelni ljudi Banjaluke pokazali jako malo sluha kada je ova populacija u pitanju, a svima ostaje nada da će se u budućnosti nešto promijeniti.
Vezani tekstovi:
Diskriminacija nad ženama i dalje je prisutna u BiH