U Banjaluci je pokrenuta inicijativa za izmjene i dopune Zakona o dječjoj zaštiti, a koja se tiče statusa roditelj-njegovatelj.
Inicijativu pokreće Udruženje roditelja “Glas tišine ” iz Banjaluke i Udruženje za pomoć MNRL Gradiška.
S obzirom na sadašnja zakonska rješenja kojima su ograničena prava roditelja njegovatelja i činjenica da pojedina zakonska rješenja diskriminišu prava djece/lica sa invaliditetom koja trebaju 24h brigu i njegu drugog lica, pokrenuta je inicijativa s ciljem izmjena i dopuna Zakona o dječjoj zaštiti u dijelu koji se odnosi na status roditelja-njegovatelja.
U protekle tri godine sve više majki djece sa smetnjama u razvoju gubi pravo na naknadu roditelj -njegovatelj. Majke ostaju bez ovog prava jer im djeca pohađaju školu ili su korisnici dnevnih centara.
Majke ne gube ovo pravo isključivo zato što im djeca idu u školi ili u dnevne centre, već i zato što im na nalazu komisije Centra za socijalni rad piše “privremeno oštećenje”. To podrazumijeva da djetetu nije potrebna cijelodnevna briga i njega drugog lica iako većina te djece ima 100% tjelesnu oštećenost i potpuno su zavisna od brige i njege drugog lica.
“Prvi korak koji namjeravamo preduzeti u saradnji sa advokatom jeste da predložimo izmjene zakona o dječjoj zaštiti koje se odnose na status roditelja-njegovatelja. Predložene izmjene i dopune bi putem Peticije uputili Narodnoj Skupštini Republike Srpske”, navodi se u saopštenju Udruženja “Glas tišine”.
“Naš zahtjev je da svi roditelji čija djeca imaju 100% tjelesno oštećenje ostvaruju pravo na status roditelja- njegovatelja, iako su im djeca korisnici dnevnih centara ili su uključena u obrazovni sistem. Djeca sa smetnjama su nesamostalna za život i moraju biti pod nadzorom 24h u danu, što podrazumijeva da majke teško mogu da ostvare radni odnos. Tražimo i da roditeljima budu uplaćeni doprinosi. Takođe, da se zakonskim rješenjem izbriše granica od 30 godina starosti djeteta za roditelja-njegovatelja, te da naknada bude trajna”, navodi se u saopštenju.
Udruženje roditelja “Glas tišine” je 20.08.2024. godine podnijelo zahtjev (žalbu) instituciji Ombudsmena Bosne i Hercegovine, a u vezi sa pitanjem statusa roditelja-njegovatelja u Republici Srpskoj.
Iz Ombudsmena napominju da su u poslednjih mjeseci zaprimili više žalbi koji se mogu dovesti u vezu sa ostvarivanjem prava roditelja-njegovatelja.
Zbog problema u primjeni zakonskih propisa koji se tiču statusa roditelja-njegovatelja Ombudsmeni su pozvali Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS i Javni fond za dječiju zaštitu RS.
Odgovor Javnog fonda i socijalne zaštite RS je da je potrebno multisektorski pristupiti ostvarivanju prava na naknadu roditelji-njegovatelj (propisano Zakonom o dječjoj zaštiti) u smislu da će se postojeće poteškoće roditelja i djece kod ostvarivanja ovog prava najsveobuhvatnije, time i trajno riješiti zajedničkim angažmanom organa i institucija koje se bave pitanjima dječije i socijalne zaštite, te da su spremni aktivno uzeti učešće u multisektorskim inicijativama u svrhu rješavanja navedene problematike.
“Roditeljima se pravo status roditelja-njegovatelja ukida jer im djeca pohađaju školu ili su korisnici dnevnog centra. Dijete ako boravi i sat vremena u školi ili dnevnom centru roditelj gubi ovo pravo, a ostalih 23 h boravi u kući. Mi ne možemo da se zaposlimo, jer smo uz njih 24h dnevno”, kaže Valentina Stojić, predsjednica Udruženja roditelja “Glas tišine”.
“Roditelji-njegovatelji su jedna od najosjetljivijih socijalnih grupa koja već duže vrijeme pokušava da se izbori za svoj bolji položaj u društvu. Ustav RS obezbjeđuje pravo majke i djeteta, kao i lica koja nisu u mogućnosti da se sama staraju o sebi i zaštite svoja prava i interese, da imaju posebnu zaštitu države.
Međutim, u posljednje vrijeme stvarnost nas demantuje. Ukidanjem statusa roditeljima koji 24h brinu o djetetu koje ima potpunu tuđu njegu i pomoć doveli su u pitanje i egzistenciju čitave porodice”, upozorava Stojić.
“Da je država pružila adekvatnu brigu i zaštitu djece sa smetnjama u razvoju i obezbijedila adekvatne dnevne centre, zdravstvenu zaštitu, roditelj se ne bi ni našao u situacij da u egzistencijalnom smislu zavisi od države. Zbog nebrige države i nerada institucija koje su u prvom redu i osnovane da vode brigu i pruže podršku ovoj kategoriji stanovništva, roditelji su primorani da dignu glas, da govore za one koji to ne mogu i da se bore za one koji to ne mogu”, kazala je Stojić.
“Od države tražimo da prestane da nas ignoriše i da djecu sa smetnjama u razvoju prestanu da diskriminišu zbog zdravstvenog stanja i invaliditeta, jer niti su djeca tražila da budu zavisna od tuđe njege i pomoći, niti je roditelju bila želja da bude njegovatelj”, poručuje predsjednica Udruženja “Glas tišine”.