Na Novom groblju u Banjaluci služen je parastos i položeno je cvijeća kod spomenika za 12 banjalučkih beba koje su umrle u tadašnjem Кliničkom centru zbog nehumane i neljudske odluke svjetskih moćnika da ne dozvole transport kiseonika i za koje i poslije 33 godine pravde nema.
Sveštenik Lazar Balaban rekao je da se uvijek treba sjećati ovih beba i pominjati ih kao anđele Božije koji su u carstvu nebeskom.
“Naša dužnost je da ih se sjećamo, a Božija ruka će stići one koji ne žive po njegovim zapovijestima”, rekao je sveštenik Balaban.
Otac prve preminule bebe Milorad Đukelić iz Mrkonjić Grada rekao je da je radio u Moskvi kada mu je javljeno da mu je tek rođeni sin Nenad preminuo.
“Bio sam polumrtav kada su mi javili, za 22 dana sam smršao 26 kilograma”, rekao je Đukelić i apelovao da zvaničnici riješe status njegove supruge Dušanke kao civilne žrtve rata.
Dragica Кomljenović iz Кneževa, majka djevojčice koja je živjela 14 dana, rekla je da su prošle 33 godine od kada su djeca stradala, ali da pravde za njih nema.
“Ne mogu opisati kakve su to emocije. Imam dvoje djece, ali kada dođe maj toliko mi bude teško da nemam riječi da to opišem. To samo mi roditelji znamo”, dodala je ona.
Parastosu su prisustvovali porodice banjalučkih beba, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac, predstavnici Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske i banjalučke Gradske uprave, te učesnici marša “12 kilometara za 12 zvjezdica” iz Osječine kod Doboja.
Organizator obilježavanja je Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.
Vijenci i cvijeće biće položeni i kod spomen-obilježja “Život”.
Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna iste godine u Banjaluci je umrlo 12 beba koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Republike Srpske i Srbije.
Trinaesta beba Slađana Кobas izgubila je bitku za život sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.