Nakon maratonske sjednice, Skupština grada Banjaluka usvojila je veći broj odluka, među kojima dominiraju regulacioni planovi koji će u značajnoj mjeri odrediti budući razvoj grada. Iako su pojedini prijedlozi prethodnih dana izazvali burne reakcije javnosti, skupštinska većina, uz podršku odbornika okupljenih oko gradonačelnika, dala je zeleno svjetlo za ukupno 22 plana, uključujući one za „Paskolinu ciglanu“ i područje „Jug 3“ na Starčevici, kao i izmjene u više gradskih zona.
Time je, uprkos činjenici da Banjaluka još nema usvojen urbanistički plan, praktično usaglašen izgled pojedinih ključnih lokacija, uključujući prostor Stare autobuske stanice, Borika, ali i područje ušća Vrbanje u Vrbas, gdje se otvara prostor za realizaciju projekta poznatog kao „Banjaluka na vodi“.
Tok glasanja bio je prilično izvjestan već na početku sjednice, a uprkos oštrim kritikama dijela opozicije, svi predloženi regulacioni planovi su usvojeni. Odbornici SNSD i PDP složno su glasali za, dok su protiv glasali odbornici Narodnog fronta i Liste za pravdu i red, koji su upozoravali na prekomjernu izgradnju i nedostatak prateće infrastrukture.
Igor Mandić, odbornik Liste za pravdu i red u Skupštini grada Banjaluka, rekao je da da nam usvajanje novih regulacioni planova govori otvorenoj saradnji između skupštinske pozicije i opozicije, tu više nema dileme.
“Ovo je nečuveno”
“Prije svega, prostor kod Paskuline ciglane trebao je biti drugačije iskorišten. Na tom prostoru trebao se riješiti parking u gradu Banjaluci. Ovako će se, uz predviđeni parking, provući i stambene zgrade. Vjerujem da će opet dominirati stambena izgradnja. Juče sam tokom rasprave komentarisao da se gotovo isključivo govori o zgradama, na šta je Vuk Višekruna, ovlašteni potpisnik Odjeljenja za prostorno uređenje, potvrdio da se zaista govori o zgradama. To pokazuje kontinuitet jedne politike implozivnog razvoja, odnosno konstantnog dodavanja novih zgrada u samu gradsku jezgru”, rekao je za BUKU Igor Mandić.
On dodaje da imamo Regulacioni plan „Jug 3“, gdje postoji čak i odluka Ustavnog suda koja kaže da taj plan nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju. I uprkos tome, takav plan je usvojen.
“Za mene je to nečuveno”, poručuje Mandić.
“Kao treći problem izdvojio bih regulacioni plan Ušće, gdje se opet planiraju visoke zgrade i novo stambeno naselje. Oni koji svakog jutra putuju na posao i dolaze u Banjaluku iz pravca Ade i Vrbanje svjedok je velikih saobraćajnih gužvi od Ade do Starčevice, uključujući kružni tok na Rebrovcu i Rebrovački most. Jasno je da dodavanje novih stambenih zgrada na tom području, koje je uz to i plavno, bez mogućnosti proširenja saobraćajne infrastrukture, vodi u katastrofu. Tu praktično nema prostora za širenje s jedne strane je Vrbas, s druge već izgrađena naselja”, poručuje Mandić.
U urbanizmu nema popravki
Dodaje da se o urbanističkom planu gotovo i ne govori, osim što nekoliko odbornika stalno insistira na tome.
“Iz gradske uprave se govori o konsultacijama sa strukom, ali glavna sugestija struke jeste donošenje urbanističkog plana. Dakle, nema stvarnih konsultacija ako se ne insistira na njegovom usvajanju. Ovako se radi na način da se prvo donose i mijenjaju regulacioni planovi, a onda će se urbanistički plan morati prilagođavati već donesenim rješenjima. To nas vodi ka daljem odlaganju i gubljenju vremena. S druge strane, postoji zainteresovanost građana i struke. Vidjeli smo to kroz rad neformalne grupe građana Za plan, koja je konsultovala profesore sa Arhitektonsko-građevinskog fakulteta. Dakle, postoji interes javnosti, ali njihov glas još uvijek nije dovoljno snažan da ubrza donošenje urbanističkog plana”, pojašnjava Mandić.
On kaže da u urbanizmu nema popravki.
“Zbog toga se prije donošenja Urbanističkog plana požurilo da se razgrabe parcele u gradskom jezgru. Banjaluka nema ni jedan pravi trg, a sva gradnja i urbanizam sveo se na zgrade koje donose profit investitorima i nesto crkavice u gradsku kasu”, ističe Mandić.
Mandić smatra da nam sve ovo pokazuje da oni koji vode grad idu “niz dlaku” investitorima.
“Ovo je kontinuitet pogodovanja investitorima. O potrebama građana i ravnomjernom, racionalnom razvoju grada gotovo da se i ne govori. Sve se svodi na interes investitora”, kaže.
Mandić smatra da ima više razloga zašto se grad ne šiti prema periferiji.
“Jedan je i mentalitet, jer naši ljudi vole da budu u centru dešavanja. Drugi je ekonomski. Takva gradnja zahtijeva manja ulaganja u infrastrukturu. Stanovi na tim lokacijama se lakše prodaju, a investitori ulažu manje, a zarađuju više. To je ta implozija o kojoj govorim, gradnja na svakoj slobodnoj parceli unutar već razvijenih naselja. Umjesto da se grad planski širi ka periferiji, uz izgradnju novih saobraćajnica, širokih ulica, trotoara i kompletne infrastrukture. Zato nam je potreban urbanistički plan da predvidimo razvoj u narednih 30 godina i gradimo sistemski. Ovako se samo priključuje na postojeću infrastrukturu, bez ozbiljnog ulaganja. U suštini, to je prosta matematika investitora: uloži manje, prodaj skuplje – i to je to”, rekao je Mandić.
Ističe da nam je jučerašnje glasanje pokazalo da možemo govoriti o otvorenoj saradnji između gradske uprave Banjaluka i SNSD-a.
“Takođe se jasno vidjelo ko je zapravo jedina i prava opozicija u Banjaluci. To su dva odbornika Narodnog fronta i jedan odbornik liste Za pravdu i red”, kaže Mandić.
Moramo imati krovni dokument
Dijana Ješić, odbornica Narodnog fronta, kaže da su svi regulacioni planovi koji se usvoje prije usvajanja Urbanističkog plana problematični.
“Mi smo usvojili Nacrt urbanističkog plana i sada svakom izmjenom regulacionog plana moramo prilagođavati Urbanistički plan, tako da nikad nećemo doći do njegove konačne verzije. Urbanistički plan je krovni dokument i umjesto da prema njemu prilagođavamo sve regulacione planove, mi sad radimo obrnuto. I doći ćemo u situaciju da sad uvojimo neki regulacioni plan i investitor krene da radi prema tom regulacionom planu, a onda kad usvojimo Urbanistički plan, ispostavi se da je tu nešto drugo planirano i on ne može da nastavi sa gradnjom. Tad može da tuži grad i da traži odštetu. Zato je jako bitno da se ne usvajaju regulacioni planovi dok ne usvojimo Urbanistički. I kad ga usvojimo, to ne znači da će on biti idealan i da će svi biti zadovoljni s njim. Ni ovim Nacrtom nisu svi bili zadovoljni, veliki je broj primjedbi. I građani, ali i investitori. Ali moramo da imamo taj krovni dokument i da prema njemu sve planiramo”, rekla je za BUKU Ješić.
Ona napominje da su regulacioni planovi kojima se planiraju višespratnice u strogom centru grada vrlo problematični.
“Planirana je izgradnja zgrade od 18 spratova kod Pošte, 25 spratova hotel Palas, dvije zgrade od oko 20 spratova kod Tehničke škole, 11 spratova u čuvenoj rupi, pa sad ovo što je usvojeno juče na Paskolinoj ciglani. Pored toga, planirano je 16 zgrada i Rosuljama, tamo gdje su sada kuće. Nove zgrade niču u već prenaseljenom Boriku, Starčevici, Obilićevu… Gotovo da nema naselja u gradu u kojem nisu planirane nove zgrade. Najveći problem je taj što komunalna i sva druga infrastruktura ne može da podnese toliku gradnju. Samo izgradnjom jedne trospratnice u Rosuljama došlo je do pucanja cijevi, zamislite šta bi bilo da se izgradi 16 planiranih. Na taj broj zgrada, potrebni su novi vrtići, nove škole, jer postojeći kapaciteti nisu dovoljni. Parking mjesta gotovo da nema i ogroman je to problem”, pojašnjava naša sagovornica.
Ovo nisu ustupci, već gašenje požara
Ističe da joj je drago što su se građani probudili i što su počeli reagovati na ove izmjene, a sa druge strane, žao joj je što se na većinu primjedbi ne reaguje ili se reaguje djelimično.
“To što smanjite dva sprata na jednoj lokaciji, a tom istom investitoru povećate spratnost na drugoj lokaciji nisu neki posebni ustupci građanima, već gašenje trenutnog požara. Za Paskolinu ciglanu smo imali preko 1800 potpisa građana, ali je regulacioni plan ipak usvojen. Za Jug 3 smo mi odbornici dobili nekoliko dopisa sa molbom da se to ne usvaja, ali su samo tri odbornika glasala protiv tog regulacionog plana. Za Borik je takođe postojala peticija, ali ni to nije vrijedilo. Banjaluka treba da se gradi, ali zašto sve mora da bude grupisano u užem dijelu centra grada? Imate naselja Motike, Dragočaj, Ramići, Drakulić, Kuljani i slično, koji uz izgradnju dobre infrastrukture, te izgradnju javnih ustanova i drugih sadržaja mogu da izrastu u predivna naselja za život”, ističe Ješić i napominje da nije svaki regulacioni plan loš, ali ej suludo da se usvajaju prije Urbanističkog plana.
“Isto tako, nijedan regulacioni plan ne bi bio usvojen da nema dogovora ili nekog višeg interesa između skupštinske većine i PDP-a. Mnogi od ovih regulacionih planova koji su usvojeni juče, nisu bili usvojeni na prošloj sjednici. Većina se tad pozivala na građane, kako ih slušaju, a iste primjedbe građana su bile i juče, pa su regulacioni planovi usvojeni. Time su i jedni i drugi, i gradska administracija i skupštinska većina, pokazali da ne slušaju građane, već isključivo investitore”, zaključuje Ješić.
Vjerovatno iscenirano neslaganje
Igor Uletilović iz Centra za životnu sredinu, kaže da nakon kratke pauze i vjerovatno insceniranog neslaganja članova Skupštine Grada Banjaluka, nastavljena je praksa usvajanja regulacionih planova, što jasno pokazuje da se, kada postoji volja, odluke mogu donositi bez zastoja.
“Riječ je o planskim dokumentima koji se usvajaju bez postojanja strategije koja bi definisala razvoj i viziju grada, odnosno bez usvojenog urbanističkog plana. Važno je naglasiti da se urbanistički plan izrađuje već godinama, izuzetno sporim tempom, pri čemu je sve očiglednije da, ukoliko ne postoji strategija razvoja grada, postoji strategija za prolongiranje njegovog usvajanja. Posebno zabrinjava zagovaranje da se svi dosadašnji regulacioni planovi ugrade u urbanistički plan u svom punom sadržaju, dok bi se tek planovi koji bi se donosili nakon njegovog usvajanja izrađivali u skladu sa njegovim okvirima. Istovremeno se provlači narativ da postojeći urbanistički plan možda više nije relevantan za primjenu, što se može dovesti u vezu sa kontinuiranim izmjenama stanja na terenu koje otežavaju njegovu implementaciju”, rekao je za BUKU Uletilović.
Uzimajući u obzir da je od prvog do drugog nacrta urbanističkog plana proteklo tri godine, tokom kojih se odgovaralo na pristigle primjedbe, Centar za životnu sredinu, kao član savjeta sa uvidom u taj proces, smatra da je takav vremenski period neopravdano dug.
“Ovdje se otvara pitanje nedostatka kapaciteta i volje nadležnih za rješavanje primjedbi, ili postojanja strategije svjesnog prolongiranja procesa. Trajanje cjelokupnog postupka nema logično opravdanje, posebno imajući u vidu da istovremeno postoji očigledna sposobnost i spremnost za brzo usvajanje regulacionih planova.Suštinski problem leži u tome što regulacioni planovi koji se trenutno usvajaju ne bi mogli biti doneseni u ovakvom obliku da je urbanistički plan već usvojen, jer se sa svojim parametrima ne bi mogli uklopiti u njegove okvire. U praksi se izrada regulacionih planova svodi na projektovanje sa minimalnim elementima urbanog planiranja, uz nelogično definisane obuhvate i bez sagledavanja šire prostorne slike. Time se otvara i pitanje infrastrukturnih kapaciteta, kao i dugoročnih posljedica takvog razvoja, koje će, po svemu sudeći, rezultirati lošim i disfunkcionalnim urbanim okruženjem, što je već vidljivo”, istakao je Uletilović.
Trenutno se,po njegovom mišljenju, koncept razvoja grada odvija gotovo isključivo u relaciji između gradske uprave i projektantskih kuća, dok je ostatak stručne javnosti u potpunosti isključen.
“Takvo isključivanje djeluje kao sistemski i dugoročno usmjeren proces, koji je doveo do toga da čak i najaktivniji akteri izgube volju za učešće, što rezultira opštom apatijom. Takođe, prisutna je naracija da bi zaustavljanje usvajanja regulacionih planova značilo zaustavljanje razvoja grada. Međutim, u većini slučajeva riječ je o izmjenama postojećih planova koje podrazumijevaju povećanje parametara i gabarita objekata, dok izgradnja prema važećim planovima nije blokirana. Stoga se prije može govoriti o povećanim investitorskim zahtjevima nego o stvarnoj potrebi za razvojem”, pojašnjava on.
Na kraju, jasno se može zaključiti da zaustavljanje usvajanja nepovoljnih regulacionih planova ne znači zaustavljanje razvoja grada. Naprotiv, stvarno zaustavljanje razvoja ogleda se u opstrukciji donošenja strateškog dokumenta – urbanističkog plana, koji treba da definiše pravac i okvir razvoja grada.
Usvajanje velikog broja regulacionih planova bez prethodno definisanog urbanističkog okvira izaziva ozbiljne dileme o pravcu razvoja grada i odnosu prema interesima građana. Dok vlast naglašava razvoj i investicije, kritičari upozoravaju na prekomjernu gradnju, nedostatak infrastrukture i zanemarivanje dugoročnog planiranja. Ovakav pristup može imati trajne posljedice po kvalitet života u Banjaluci, što dodatno naglašava potrebu za sistemskim i transparentnim urbanističkim rješenjima.