Nakon posljednjih lokalnih izbora u BiH, politička scena u Banjaluci doživjela je promjene u vidu novog gradonačelnika. Kako je skupštinsku većinu predvodio SNSD, politička kriza u gradu je bila neizbježna.
Naime, nepostojanje saradnje između gradonačelnika i skupštinske većine rezultiralo je nizom političkih opstrukcija koje su mogle čak i ugroziti funkcionisanje grada. Svaki budžet usvajao se mjesecima, a opstrukcije su rađene na skoro svakoj sjednici Skupštine Grada, osim na onima gdje je trebalo glasati za određene izmjene regulacionih planova ili za određena poskupljenja.
Projekti koji su trebali biti u interesu Banjalučana postali su taoci političkih borbi, a umjesto rješenja, građani su se suočili s posljedicama ovih sukoba. Javnost je svjedočila sve češćim sporovima između različitih političkih opcija koje se bore za prevlast, dok su ključna pitanja razvoja grada ostala zanemarena. Grad je, umjesto napretka, postao poligon za političke igre, intrige i sumnjive dogovore, a građani su ti koji najviše ispaštaju.
Međutim, kako je vrijeme odmicalo, u Banjaluci se sve češće počela spominjati tzv. “simbioza” između gradonačelnika Draška Stanivukovića i predsjednika RS i SNSD-a Milorada Dodika, gdje se kroz zajedničke projekte, iako formalno politički suprotstavljeni, sve više sumnja na dogovoreno djelovanje u korist investitorsko-tajkunskih interesa. Ova nejasna saradnja izazvala je nepovjerenje kod građana, dok su politički akteri koristili grad kao pozornicu za svoje međusobne obračune, ostavljajući građane da snose posljedice.
U takvoj političkoj atmosferi dočekali smo predizbornu kampanju, a politički protivnici zaoštrili su retoriku i krenuli u političko obračunavanje. Protivnici optužuju Stanivukovića za populističku politiku (besplatni placevi, besplatne kartice za penzionere, i slično) te za netransparentno trošenje novca, u čemu im na ruku ide i aktuelni negativni izvještaj Glavne revizije, koji je pokazao da je Stanivuković potrošio deset miliona maraka mimo procedura. On odgovara da je to sve u redu i da tako mora raditi, jer SNSD blokira njegove projekte.
Činjenica je da su građani Banjaluke postali zarobljenici neodgovornih politika i jednih i drugih, a ovako stvorena atmosfera utiče na sve sfere života – od infrastrukture, preko snabdijevanja vodom, sveprisutne betonizacije grada, pa sve do kulturnih i popularnih projekata. Sve je postalo političko-krupnokapitalski interes dok se interes Banjalučana potpuno zanemario.
Šta u tom kontekstu mogu očekivati Banjalučani nakon izbora? Odnosno, šta Banjaluci treba već od 7.10, odnosno od prvog dana nakon izbora?
Aleksandar Jokić, advokat i aktivista, izjavio je za BUKU da nakon izbora Banja Luka treba da počne da gradi i osnažuje institucije.
“Mi smo žrtve traženja instantnih rješenja za dugoročne probleme, dok smo hronično uskraćeni za institucije i vladavinu prava“, ističe on.
Dodao je da je gradu potrebna Skupština u kojoj će se odlučivati u interesu građana, a ne u interesu partija.
„Nama treba Skupština Grada u kojoj će se odlučivati o javnom interesu i u interesu građana, a ne u interesu partija. Treba nam i Gradska uprava koja će raditi u skladu sa zakonima i držati se svojih nadležnosti.“
Jokić je naglasio važnost urbanističkog plana.
„Opšte mjesto je postalo da nam treba Urbanistički plan. Nama treba moratorijum na izmjene Regulacionih planova do usvajanja novog Urbanističkog plana. Takođe, potrebno je razviti mehanizme direktnog učešća građana u donošenju odluka, poput referenduma o bitnim pitanjima, kako bi građani imali stvarnu moć u sopstvenom gradu.“
Velizar Antić, politolog, rekao je za BUKU da Banjaluci, kao i cijeloj Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, treba potpuni reset sistema.
„Banjaluci treba isto što i Republici Srpskoj, ali i celoj Bosni i Hercegovini – potpuni reset i raskrinkavanje partokratskog sistema i sistema korupcije.“
On je istakao da trenutni sistem koristi samo nekolicini ljudi na vrhu vlasti, dok većina trpi štetu.
„Ovaj trenutni sistem, kako na nivou države, entiteta, tako i na nivou lokalnih samouprava, samo nas vraća unazad i donosi korist nekolicini koja je u vrhu vlasti.“
Antić je dodao da Banjaluci nakon izbora treba prestanak trenutne prakse.
„Banjaluci je nakon ovih izbora potrebno da se prestane sa dosadašnjom praksom. To znači da i budući gradonačelnik i skupštinska većina moraju biti zainteresovani za izgradnju pravne države i vladavine prava.“
Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu, rekao je za BUKU da su ključna pitanja u vezi s izborima transparentnost i regularnost.
„Nakon izbora bi bilo dobro da imamo izbore na kojima se nisu krali glasovi birača. Prije toga, potrebno je pročišćavanje biračkih lista, jer u BiH nema sigurno 3,4 miliona glasača.“
On je dodao da je važno da građani Banjaluke dobiju priliku za promjene.
„Nakon izbora trebamo vidjeti da je moguće promijeniti skupštinsku većinu, te da u Skupštinu uđe što više ljudi sa znanjem i željom da promijene politiku u Banjaluci.“
Dakić je naglasio važnost vladavine prava i sigurnosti za građane.
„Da nemamo grupu građana koja će se osjećati nesigurno zbog svog djelovanja i da se prestane sa zloupotrebom moći koja šteti građanima.“
Ivona Šunkić, aktivistkinja, rekla je za BUKU da su socijalni problemi jedan od ključnih izazova.
„Pod hitno nam treba socijalna karta, ako je republički nivo već ne želi završiti. Banja Luka vapi za dnevnim centrom za djecu sa poteškoćama starijim od 15 godina, kao i za dodatnim staračkim domovima.“
Ona je naglasila potrebu za smanjenjem troškova života u Banjaluci.
„Trebalo bi smanjiti iznose za komunalne usluge, grijanje, kao i prepoloviti cijenu priključaka i dozvola.“
Šunkić je takođe istakla značaj razvoja infrastrukture i boljeg održavanja komunalnih usluga.
„Izgradnja obilaznice je skupa, ali neophodna za lokalne puteve. Takođe, gradske komunalne službe moraju ozbiljnije pristupiti problemima deponija i uređenja grada.“
Sudeći prema izjavama naših sagovornika, grad Banjaluka nakon izbora treba biti grad koji se vraća svojim građanima. Ljudi koji u njemu žele grad koji će rješavati njihove svakodnevne probleme i biti vođen pravdom i zdravim razumom. Od osnaživanja institucija, poštovanja zakona, do brige za najugroženije, jasno je da Banjaluci treba politika i način rukovođenja koji će se osjećati u životima svih njenih stanovnika.
U konačnici, ono što su svi sagovornici istakli – vrijeme je da Banjaluka bude grad za svoje ljude, a ne za privilegovane pojedince.