Osim što je morala da plati kaznu, Biljana prema važećem pravilniku koji reguliše izdavanje naljepnica za automobile osobama sa invaliditetim, nema važeći dokument o procentu invaliditeta neophodnom da dobije ovu naljepnicu.
To ne bi bilo ništa neobično, da Biljana od rođenja nema probleme u kretanju i da od ranog djetinjstva ne koristi kolica. Dakle, nekome ko ima urođen invaliditet, ovim pravilnikom nije dato pravo da na potpuno legitiman i legalan način u saobraćaju bude označen kao osoba sa invaliditetom.
“Moja naljepnica je nevažeća, a MUP-u sama činjenica da sam u kolicima i moji nalazi ne znače ništa”, kaže Biljana.
Podsjećamo, ovim pravilnikom je predviđeno da osoba mora imati 80% oštećenja donjih ekstremiteta kako bi ostvarila pravo na naljepnicu za posebna mjesta označena na pakinzima, a dokumenti sa procentima invaliditeta se u populaciji osoba sa urođenim invaliditetom rijetko izdaju.
Nažalost, Biljanin slučaj nije usamljen i već dugo na praksu diskriminatornog pravilnika i nesavjesnog ponašanja mnogih sugrađana sa naljepnicama koje nisu u skladu sa propisima, na koje upozoravaju i udruženja osoba sa invaliditetom u ovom gradu.
Kako praksa za sve građane Banjaluke nije ista, posvjedočiće i fotografija automobila parkiranog na mjestu za OSI, gdje je umjesto propisane naljepnice ostavljena akreditacija službenika gradske uprave ovog grada.
Izvor ukljuci.in