U Prihvatnoj stanici za odrasla i stara lica zatečena u skitnji, koja radi u sklopu Gerontološkog centra u Banjaluci, sve veći broj osoba nalazi spas, naročito u zimskim danima.
Vinko Lolić, direktor Gerontološkog centra za Anadolu Agency (AA) ispričao je da se radi o zajedničkom projektu Grada Banjaluke, Centra za socijalni rad grada Banjaluka i Gerontološkog centra.
“Banjaluka je dosta veliki grad u koji veliki broj stanovništva dolazi iz susjednih opština. Nažalost, vremena su jako teška mnoge porodice su propale, ostali su ljudi bez posla, imovine, tako da vrlo često posebno u teškim vremenskim uslovima, zimi kada je hladno, mnogi ljudi budu na ulici, nemaju gdje da prespavaju, nemaju hranu i ostalo. Postoji određena procedura preko Hitne pomoći, oni koji se nađu u takvom stanju, dovode se putem Hitne pomoći u Prihvatnu stanicu gdje se takvim korisnicima pruža sva usluga”, kazao je Lolić.
Korisnici, prema njegovim riječima, u Prihvatnoj stanici borave pet do sedam dana, a za to vrijeme imaju svu potrebnu njegu, mogućnost da se okupaju, ošišaju, obriju, jedu, kao i medicinsko zbrinjavanje.
Nakon zbrinjavanja za mnoge od osoba koje dođu u Prihvatnu stanicu utvrđuje se identitet, pa se kontaktira centar za socijalni rad opštine iz koje je korisnik. Ukoliko se utvrdi da osoba ima porodicu koja može zbrinuti korisnika, vraća se porodici, a ako nema – najčešće takve osobe budu trajno smještene u Gerontološki centar.
“Kroz prihvatnu stanicu zaista prođe mnogo ljudi, u prosjeku godišnje oko 50, gdje im se pruži visoki standard usluga, ljudi se spasu, očuva im se život i o njima se dalje vodi briga”, naglasio je Lolić.
Prema njegovim riječima sve je veći broj ljudi koji se zatiču u skitnji, nemaju adekvatan smještaj, ostali su bez imovine, a nemaju porodicu koja bi zakonski bila obavezna da brine o njima.
“Garantujem vam da bi veliki broj tih ljudi smrtno stradao zimi kada su niske temperature, kada se noću zatekne vani vjerovatno ne bi preživio, dolaskom u našu Prihvatnu stanicu ti ljudi dobiju sve je potrebno. Oni ulicama grada Banjaluka lutaju, za njih niko ne zna, oni su nepoznate osobe, niko ne zna u kakvoj su oni potrebi”, rekao je Lolić.
Dodao je da su u Prihvatna stanici bile zbrinute i osobe iz Zenice, Tuzle, Prnjavora, Broda, Cazina, Bihaća, te drugih gradova.
Prihvatna stanica ima kapacitet od deset kreveta, a za korisnike je napravljen i dnevni boravak kako bi ugodnije provodili vrijeme. Za vrijeme posjete ekipe AA Prihvatnoj stanici u njoj je bio zbrinut jedan korisnik. Zbog nevolje koja ga je snašla u životu, nije želio da iznosi u javnost svoje probleme.
Jedan od bivših korisnika Rodoljub Popović, ispričao je kako je u Prihvatnoj stanici zbrinut nakon što mu je 2010. godine izgorjela baraka u kojoj je živio u banjalučkom naselju Lazarevo (nekadašnji Budžak).
“Dobio sam gripu, pa sam ležao u bolnici na Paprikovcu, pa sam premješten na psihijatriju, pa sa psihijatrije ovdje. Onda sam smješten tu u prihvatni centar. Bilo mi je dobro, nemam šta zahtijevati. Situacija je takva kakva jeste sa mnom bila, a inače dobijao sam gore redovno terapiju, hranu, kao i u ostalim dijelovima centra. Pažnja, čistoća, sve je OK, sve je super. Normalno zavisi od korisnika, kako se ponašaju, hoće li praviti sami sebi nezgode”, kaže Rodoljub Popović.
Obzirom da je nakon smještaja u prihvatnoj stanici ovaj šezdesetogodišnjak zbrinut trajno u Gerontološkom centru i da redovno sreće korisnike Prihvatne stanice pitali smo ga koliko je značajno postojanje stanice.
“Značajno je, vrlo je značajno pogotovo u toku zime. Koliko znam za ovo vrijeme koliko sam ja ovdje, šest godina već, uglavnom ima mjesta, bude nekad pet-šest korisnika, nekad jedan, nekad dva, nekad niko”, kaže Popović.
Objašnjava da pripada “najgoroj generaciji”, rođen je 1956. godine, penziju nema, jer mu nedostaje četiri godine radnog staža, a zdravstveno stanje mu je loše. U Gerontološkom centru je zadovoljan, naročito jer ima medicinsku njegu, a vrijeme najradije provodi čitajući.
Dalila Bojić-Rold, pomoćnik direktora Centra za socijalni rad Banjaluka, izjavila je postoje različiti koraci koje je potrebno preduzeti da bi se utvrdio status osoba koje dođu u Prihvatnu stanici, tako da se često dešava da to bude prostor u kome adekvatno zbrinu osobu prije trajnog smještaja.
Prema njenim riječima tokom prošle godine u Prihvatnoj stanici za odrasla i stara lica zbrinuto je 39 korisnika. Od tog broja 31 osoba bila je iz Banjaluke, pet iz Srbije, a ostali iz drugih bh. gradova. Primjetno je kaže da je tokom vjerskih praznika, kao i pijačnih dana, povećan broj osoba zatečenih u skitnji i onih koji se trenutno nalaze u stanju socijalne potrebe.
“Važno je da postoji jedna takva stanica ne samo za grad nego i za šire okruženje jer prema našim saznanjima na području šire regije ne postoji prihvatna stanica ili prihvatilište za odrasla i stara lica”, kazala je za Anadolu Agency Dalila Bojić-Rold.
Grad Banjaluka preko Centra za socijalni rad trenutno plaća paušal od 600 KM mjesečno za postojanje i održavanje Prihvatne stanice, te 20 KM po danu dnevno po osobi. Dalila Bojić-Rold objasnila je da je ova cijena ranije bila veća, ali da je snižena uslijed razumijevanja svih institucija i pojedinaca koji se bave ovom ozbiljnom društvenom problematikom.