Koliko starih osoba u našim zajednicama živi bez osnovne njege? Zanemareni. Zaboravljeni. Izolovani. Prepušteni sami sebi, sa zdravstvenim i egzistencijalnim problemima, bez ikoga da im pomogne da pristojno prežive dan. To nisu „neki tamo stari ljudi“. To su nečiji roditelji. Bake i djedovi. Naše komšije. Ljudi koji su gradili društvo u kojem danas živimo.
Prema dostupnim podacima FOND-a PIO u Republici Srpskoj živi više od 242.636 osoba starijih od 65 godina, invalidsku penziju prima 34719 penzionera, 19114 penzionera živi sa najnižim primanjima, a stručnjaci procjenjuju da čak 30.000 njih hitno treba kućnu pomoć i njegu– za obrok, terapiju, ličnu higijenu, drvo za ogrev ili jednostavno za razgovor.
To je bio razlog da Udruženje za zaštitu potrošača Don iz Prijedora pokrene inicijativu za izmjene Pravilnika o pomoći i njezi u kući, kako bi se uvela usluga geronto domaćica – profesionalna, svakodnevna i dostupna pomoć za starije osobe koje žive same i bez podrške.
Ova inicijativa je rođena iz stvarnih priča i svakodnevnih problema koje ne možemo više ignorisati, priča za Buku predsjednica Dona, Murisa Marić: “Iz nemogućnosti bake iz Ljubije kod Prijedora da ode do apoteke, iz vapaja djeda iz sela kod Gacka koji tri dana nije imao kome da kaže da nema drva da založi grijanje, iz priča mnogih skoro zaboravljenih ljudi koji su tu pored nas. Naša motivacija su upravo te stvarne potrebe i nepravde koje možemo – i moramo – ispraviti”.
Kaže nam i da su u nekoliko navrata smo organizovali pomoć i njegu u kući, obučavali žene da rade sa starijima, kroz projekte koji traju godinu dana, pa nestanu Nažalost, sistem ih nije prepoznao. “Uprkos postojanju Pravilnika, ova usluga u praksi gotovo da ne postoji, ili zavisi od projekata nevladinog sektora i lokalnih inicijativa koje nisu održive bez institucionalne podrške“, kaže Marić.
Model postoji u susjedenoj Hrvatska i već godinama funkcioniše kroz sistem “Zaželi” koji finansira država. Zahvaljujući njemu hiljade starijih su dobili pomoć, a hiljade žena, posao. I to su mahom žene koje su i same ranjive, bez posla, često na rubu siromaštva.
Isti model, jasna je Marić, možemo i moramo primijeniti i ovdje, kroz javni sistem, lokalne centre za socijalni rad, u partnerstvu sa civilnim sektorom. “Uvođenjem geronto domaćica kao dijela javnog sistema, stariji građani bi imali redovnu pomoć u kući. Uslugu bi sprovodile lokalne ustanove socijalne zaštite u saradnji s civilnim sektorom, uz stručno obučeno i plaćeno osoblje”.
Šta radi geronto domaćica?
Marić objašnjava da geronto domaćica dolazi nekoliko puta sedmično i pomaže starijim osobama u svakodnevnim aktivnostima poput pripreme obroka, pomaže kod terapija, pere kosu, održava čistoću u kući. Međutim, kako objašnjava Marić, njena uloga nije samo da obavi praktične poslove. Najvažnije je to što ona iskreno pita „kako si?“ i zaista želi da zna odgovor. Njeno prisustvo znači više od same usluge, ona je tu kao ljudsko biće, kao podrška i prijatelj.
Ovo nije trošak, podvlači naša sagovornoica, ovo je civilizacijska obaveza: “Oni koji su podigli porodice i gradili državu, danas zaslužuju da im država pomogne da dostojanstveno ostare. I to nije pitanje milostinje, već prava i sistema koji ne ostavlja nikoga iza”.
Inicijativa (peticiju možete je potisati OVDJE) će uskoro biti podnesena Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske. Od njih se traži samo jedno, da se Pravilnik izmijeni i da usluga geronto domaćice konačno zaživi kao pravo, a ne kao povremeni projekat.
„Pozivamo sve građane da podrže ovu inicijativu. Potpišite peticiju, dođite na javne sastanke koji će biti organizovani širom Republike Srpske. Ovo nije političko pitanje. Ovo je pitanje srca“, poručuje Marić. Na kraju razgovora dodaje da, ako sada ne djelujemo, svi ćemo postati saučesnici tišine: “Stariji nisu teret. Oni su naš temelj. Ako ih sada ostavimo, ostavljamo i sebe bez duše. Vrijeme je da pokažemo da smo društvo koje brine. Vrijeme je da pomoć u kući prestane biti izuzetak i postane – pravilo“.