Globalno gledano, 85% žena je prijavilo da
su svjedočile nasilju na mreži, a skoro 40% ga je lično iskusilo prema Studiji
Economist Intelligence Unit, 2020 – i problem raste svakim danom.
Mnoge žene, djevojke, rasne i etničke
manjine, LGBTQ+ i druge marginalizovane zajednice doživjele su neugodno
iskustvo u vidu zloupotrebe njihovih fotografija na internetu. Nasilje nad
ženama i djevojčicama predstavlja kršenje ljudskih prava i tjelesne autonomije.
To je je jedno od gorućih pitanja javnog
zdravlja i kampanja UNFPA, Populacijski fond Ujedinjenih nacija, posvećena je
okončanju svakog nasilja nad ženama i djevojčicama – bilo u stvarnom ili
virtuelnom svijetu.
John
Kennedy Mosoti, predstavnik UNFPA za Bosnu i Hercegovinu, kaže da je digitalno nasilje stvarno nasilje i ima uticaja na
stvarni svijet.
“Platforme društvenih medija postale su
mjesta zločina. Svi prostori, bilo u virtuelnom ili stvarnom svijetu, trebaju
biti slobodni od rodno zasnovanog nasilja. Žene, djevojke i svi mladi ljudi
imaju pravo da biraju šta će raditi sa svojim tijelima i da žive bez straha i
nasilja, kako na internetu, tako i u stvarnom životu i svi bismo trebali imati
pravo kontrolisati kako se slike naših tijela prikazuju na internetu, da
spriječimo zloupotrebu – ali trenutno to ne činimo. Nasilje na mreži, kao što
je cyberstalking, može biti pristup fizičkom nasilju i dovesti do uhođenja
i zlostavljanja u stvarnom svijetu i doprinosi utišavanju glasova žena i
djevojaka”, rekao je za BUKU Mosoti i pozvao sve da prestanu učestvovati u
takvoj vrsti nasilja, odbijajući da ga čine i govoreći protiv njega.
Dodaje da je realnost da trenutno ljudi ne
posjeduju svoja tijela na mreži.
“Svako ko pokuša da izbriše fotografije
koje drugi eskploatišu otkriće da ima malo zakonskih prava i da mora proći kroz
dug, bolan proces da bi nametnuo svoja skromna prava. Šest od deset žena
prijavilo je osjećaj bespomoćnosti, jer je malo učinjeno u borbi protiv ovog
problema. Ali kada neko prekrši autorska prava u oblasti muzike, digitalne
platforme odmah uklanjaju sadržaj. Zbog toga je UNFPA, Populacijski fond Ujedinjenih
nacija, pokrenula bodyright, novu oznaku ‘autorskog prava’ kako bi potvrdila i
zahtijevala zaštitu od nasilja na internetu”, ističe Mosoti.
Ivanka
Marković, redovna profesorica Pravnog fakulteta u Banjaluci, kaže da je Bosna i Hercegovina potpisala i ratifikovala većinu
relevantnih međunarodno-pravnih dokumenata koji se odnose na zaštitu žena od
rodno zasnovanog nasilja.
“Poseban oblik rodno zasnovanog nasilja
jeste digitalno nasilje nad ženama i djevojčicama, odnosno različiti oblici
nasilja koji se vrše putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Sajber
uznemiravanje, korištenje GPS tehnologije za uhođenje žena, korištenje
skrivenih kamera za snimanje žena, objavljivanje i korištenje fotografija i
snimaka druge osobe bez njene dozvole ili pristanka, kao i drugi oblici
zloupotrebe informacijsko-komunikacijskih tehnologija u cilju kršenja ljudskih
prava, postaju prijetnja pravu na privatnost koje je zagarantovano međunarodnim
i nacionalnim pravnim aktima. Stoga je osnovno pitanje, kako i na koji način
država, koja je garant svih ustavom garantovanih prava, može zaštititi svakog
pojedinca od digitalnog nasilja, a pogotovo žene i djevojčice, koje su u
najvećoj mjeri izložene ovom obliku nasilja? Pri tome se ovo pitanje mora
posmatrati u kontekstu zaštite od rodno zasnovanog nasilja, jer je zloupotreba
informaciono komunikacionih tehnologija u ovom slučaju motivisana mizoginijom i
rodno zasnovanim razlozima”, rekla je za BUKU profesorica Marković i dodala da
je kao odgovor na postavljeno pitanje u Bosni i Hercegovini pokrenuta
kampanja ‘bodyright’, novo “autorsko
pravo” na ljudska tijela, odnosno tjelesna autonomija pod kojom se
podrazumijeva pravo upravljanja vlastitim
tijelom i u neraskidivoj je vezi sa tjelesnim integritetom čovjeka.
“Digitalno nasilje predstavlja takav oblik
nasilja koji se vrši zloupotrebom informacionih tehnologija, odnosno putem
interneta. Može se vršiti putem poruka, društvenih mreža, raznih platformi,
foruma, web sajtova itd. Dakle, radi se o izuzetno značajnom obliku nasilja
koji u eri tehnološkog napretka doživljava svoju ekspanziju na globalnom nivou.
Posljedice digitalnog nasilja su višestruke i mogu dovesti do značajnih
promjena u svakodnevnom životu žrtve, i privatnom i profesionalnom, a ponekad,
ako se radi o djeci, ono može prouzrokovati i suicidalne misli. Zabilježeni su
slučajevi suicida djece zbog prethodnog digitalnog nasilja kojem su bila
izložena od strane svojih vršnjaka. U cilju podizanja svijesti javnosti o
štetnosti i negativnim posljedicama digitalnog nasilja, neophodno je
svakodnevno govoriti o oblicima digitalnog nasilja, njegovim štetnim
posljedicama i mjerama prevencije kojima se može uticati na smanjenje ove
negativne društvene pojave”, ističe Marković.
Ova kampanja javnog zagovaranja omogućiće
ljudima da podignu svoj glas i podstaknu digitalne kompanije, društvene
platforme, stranice za dijeljenje sadržaja i kreatore politika da virtuelno
nasilje i zlostavljanje na internetu shvate jednako ozbiljno kao i kršenje
autorskih prava.
“Bodyright je dizajniran upravo za to: da
stvori svijest i podstakne digitalne kompanije, društvene platforme, online
forume i stranice za razmjenu sadržaja da zloupotrebu ljudskih tijela, posebno
žena i djevojaka i marginaliziranih grupa, shvate jednako ozbiljno kao i kršenje
autorskih prava. Oznaka signalizuje da trebamo posjedovati vlastito tijelo na
mreži i zahtijeva pravo da se bavimo javnim, online prostorima bez straha od
zlostavljanja ili nasilja”, ističe John Kennedy Mosoti.
Ivanka
Marković kaže da je granica između digitalnog
nasilja i nasilja koje se dešava u realnom svijetu veoma mala, skoro neprimijetna,
a posljedice digitalnog nasilja su često teže od posljedica koje prouzrokuje
jedan akt realnog nasilja.
“Izuzetno je važno da se mladim ljudima,
odnosno djeci, ukaže na činjenicu da onog momenta kada postave neki sadržaj na
internet putem svog profila ili nekog sajta oni prestaju biti vlasnici tog
sadržaja. Postoji bezbroj načina da taj sadržaj postane dostupan neograničenom
broju ljudi, te da bude zloupotrijebljen. Jedini način da se zaštitimo od
digitalnog nasilja trenutno jeste da
veoma pažljivo i selektivno biramo sadržaje, pogotovo video zapise i
fotografije, koje postavljamo na društvene mreže, jer jednom postavljen sadržaj
ostaje tu trajno. Edukacija o navedenom mora biti sastavni dio svih obrazovnih
programa od prvog razreda osnovne škole, pri čemu naglasak mora biti na
prevenciji”, pojašnjava profesorica Marković.
Profesorica Marković kaže da naše krivično
zakonodavstvo predviđa nekoliko krivičnih djela kojima se obezbjeđuje zaštita
djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja putem informacionih
tehnologija, npr. krivično djelo iskorištavanje djece za pornografiju, ali
nedostaje krivičnopravna zaštita djece od nekih drugih oblika digitalnog
nasilja.
“Međutim, kada je u pitanju zaštita
punoljetnih osoba od različitih oblika digitalnog nasilja, naše krivično
zakonodavstvo još uvijek nema adekvatan odgovor. Tu mislim prvenstveno na
slučajeve tzv. osvetničke pornografije, kao i na slučajeve neovlaštenog
objavljivanja tuđih fotografija, audio i video zapisa kojima se vrši povreda
čovjekovog prava na privatnost”, zaključuje profesorica Marković.
Dragana
Miljević-Miljković, socijalna radnica Fondacije ,,Udružene žene” iz Banjaluke, kaže da digitalno nasilje tek sad počinje dobijati na svom značaju
kroz pokretanje Kampanje “Bodyright”.
“Svaka vrsta nasilja je razarajuća, a
nasilje putem digitalnih tehnologija može kod žrtve da stvori parališući strah.
Često ljudi komentarišu i vrijeđaju druge osobe, iako nemaju za to ni osnovu ni
pravo. Danas jedna osoba može da otvori nekoliko profila i da žrtvu konstantno
drži pod kontrolom, što onemogućava normalno funkcionisanje. Svjedoci smo,
nažalost, gubitaka mladih ljudi koji su digli ruke na sebe zbog nasilja i
etiketiranja od strane digitalnog svijeta i davanja sebi za pravo da se drugi
ismijavaju”, kaže za BUKU Dragana Miljević-Miljković.
“Što se tiče fotografija i eksplicitnih
snimaka, one su često korištene kao oružje protiv žrtve i način za
manipulisanje i ucjenu. Znalo se dešavati da se montiraju lažne fotografije i
šeruju po grupama, čime se želi trajno uništiti integritet i identitet
pojedinca/ke. To ostavlja strašne posljedice, jer je širenje društvenim mrežama
nezaustavljivo. Vrlo teško je biti sam i na strani manjine i dokazivanja.
Posljedice mogu biti nesagledive. Zato treba biti obazriv i voditi računa o
tome s kim i gdje se fotografišemo i naglasiti ukoliko ne želimo da se javno
objavljuje. Ali i ovome se treba javno govoriti i u školi, i na poslu i kroz
medije i edukovati marginalizovane grupe o problemima sa kojima se mogu
suočiti”, smatra naša sagovornica.
Mirjana
Ćuskić iz Helsinškog odbora za ljudska prava, kaže
da digitalnom nasilju mogu biti izloženi svi koji se nalaze u digitalnoj
zajednici, ali ipak smo svjedoci da su uglavnom djevojke i žene žrtve ovakvog
nasilja.
“Kako u fizičkom prostoru, tako u digitalnom prostoru, sva ljudska prava
moraju biti univerzalna i slobodna, te da oni koji čine digitalno nasilje
nikako ne smiju biti amnestirani samo zato što ovakav vid nasilja vrše u
digitalnom svijetu, a ne uživo”, kaže Mirjana i napominje da cyber nasilje može
nekoga povrijediti isto koliko i fizičko ili verbalno, jer je javno, odnosno
mnogo ljudi može to da vidi, brzo se širi, teško ga je izbjeći, jer je nasilnik
uglavnom anoniman i prestanak nasilja može da bude dug i težak proces.
“Ukoliko do nasilja na internetu dođe,
treba odmah reagovati, koristiti pomoć okoline i tehničke podrške, sačuvati
dokaze i ne uzvraćati nasilje. Digitalno nasilje može na brojne načine može
uticati na mentalno zdravlje – od straha za sopstvenu sigurnost, u slučaju
organizovanog uznemiravanja i brzog i nekontrolisanog širenja štetnog sadržaja,
izolacije, negativnih posledica u društvenom životu, čak i teške posledice
poput samoubistva. U ovakvim slučajevima jako je važno pružiti i potražiti
podršku porodice i centara za zaštitu mentalnog zdravlja. Od ovakvih pojava,
nažalost, nismo se u mogućnosti u potpunosti
sačuvati”, ističe Mirjana.
Na kraju naši sagovornici poručuju da je
crveni alarm odavno uključen, vrijeme je da preduzmemo odgovarajuće akcije da
se ovaj problem riješi.