U ovom udruženju kažu da su Agenciji za javne nabavke poslali svoje amandmane na prednacrt zakona, ali poručuju da nigde nije naveden bilo kakav rok do koga se primedbe mogu slati. Uvereni su da se sve radi tajno. U Agenciji nismo uspeli da dobijemo komentar na ove optužbe. Nezvanično smo saznali da su amandmane „Tendera“ dobili, ali ništa više od toga, jer je diretorica Đinita Fočo „na bolovanju, a bez nje niko nije nadležan za izjave“.
U nadi da će primedbe biti uvažene, iz „Tendera“, između ostalog, predlažu da se dokument dopuni novčanim kaznama. Tako bi se iznosom od 5.000 do 20.000 KM kaznio ugovorni organ (koji nabavlja robu ili uslige) ako krši zakon, u smislu da nabavi robu ili usluge bez postupka javnih nabavki, ako ne dostavi tendersku dokumentaciju svim ponuđačima… Za odgovornu osobu u ovom organu, u slučaju nezakonitog rada, predlaže se kazna od hiljadu do tri hiljade maraka. Kažu da su se samo rukovodili primerima susednih zemalja, gde je, na primer, za isti prekršaja u Hrvatskoj kazna od 13.000 do 270.000 KM za ugovorni organ, a za odgovornu osobu čak do 27.000 maraka.
U „Tenderu“ predlažu i novčanu kaznu od dve hiljade do 20.000 maraka za ponuđača roba ili usluga u slučaju ako daje netačne podatke o svojim kvalifikacijama, ili ako nudi neprirodno niske cene, za koje nema dokaze (isto je u zakonu Srbije). I u ovom slučaju, predlažu se kazne za odgovornu osobu, i to u iznosu od hiljadu do dve hiljade maraka.
Mada je, prema mnogim pokazateljima, javna nabavka direktnim sporazumom jedan od najvećih izvora korupcije, prednacrt zakona ponovo predviđa ovakvo rešenje, i to kada je procenjena vrednost roba i usluga do 5.000 KM. Iz „Tendera“ pozivaju na ukidanje ovakvog vida nabavke, pozivajući se na svoje istraživanje o nabavkama u javnim zdravstvenim ustanovama u BiH. Prema njemu, pojedini ugovorni organi u toku godine koristili su direktnu pogodnu u nabavkama godišnje do 368 puta! Pri tom su nabavljali robu ili usluge koji su već obuhvaćeni nabavkama putem otvorenih postupaka, ali se ovog puta sve nabavljalo po neuporedivo višim cenama.
Između ostalog, prednacrt ne predviđa nikakvu konkretnu nadoknadu koju ugovorni organ koji krši zakon ima obavezu da isplati ponuđaču koji zbog malverzacija nije dobio posao. Umesto toga, odluka o visini nadoknade prebacije se u ruke nadležnog opštinskog, odnosno osnovnog suda. U banjalučkom udruženju, koje ima višegodišnje iskustvo u praćenju janih nabavki, predlažu da taj iznos bude pet odsto od vrednosti ponude tog ponuđača. U protivnom, upozoravaju da će se, ne samo smanjiti broja učesnika u javnim nabavkama već i da svako postojanje ovakvog zakona gubi smisao, jer legalizuje korupciju.
Za prednacrt niko ne zna
Glavni revizor institucija BiH Milenko Šego kaže da nije ni video ovaj dokument pa zato i ne može da ga komentariše. Isti odgovor dobili smo i od izvršnog direktora „Transparensi internešnel BiH“ Srđana Blagovčanina. On, međutim, upozorava da je „samo po sebi indikativno to što još niko ne zna o izradi akta koji je izuzetno bitan za državu“.