Student glume i zaljubljenik u prirodu Damir Kočić iz Dubrava kod Brčkog voćarstvom se počeo baviti iz čistog hobija. Međutim, ta ljubav je prerasla u pravu misiju očuvanja autohtonih sorti voća koje polako nestaju s naših prostora.
– Imao sam sreću da djetinjstvo provodim na selu, iako sam rođen u gradu. Tu sam prvi put upoznao mirise i ukuse voća koji su potpuno drugačiji od onih iz trgovine. To je u meni probudilo želju da istražujem i čuvam ono što je naše – priča mladi Damir Kočić.
Samouk je kalemar i neumorni istraživač starih voćnih stabala. Put ga vodi po cijelom sjeveroistočnom dijelu Bosne od Brčkog, Gradačca, Čelića i Majevice pa sve do Hercegovine i Sarajeva.
– Gdje god vidim staru voćku, stanem. To je blago koje nestaje, a dio je našeg identiteta i tradicije – kaže on.
Obilazeći teren, Damir je pronašao i sačuvao mnoge stare sorte jabuka, krušaka, trešanja i šljiva. Među njima su poznate sorte poput samoniklice, batulenke, kolačare, pekmezaruše, kao i kruške kaluđerke, karamanke, kožare i takiše. U njegovom voćnjaku danas rastu te drevne sorte koje su nekada krasile svaki voćnjak u ovom dijelu zemlje.
– Nažalost, mnoga stabla su posječena još šezdesetih godina kada je počela sadnja uvoznih sorti. Ljudi su mislili da čine dobro, a zapravo su uništavali vlastito naslijeđe – objašnjava Damir i dodaje da iako su moderne sorte prinosnije i pogodne za tržište, naše autohtone imaju neponovljiv ukus, otpornije su i nose u sebi istoriju.
Posebno ističe jabuku samoniklicu, poznatu i kao džulabiju, koja se nekada koristila za pravljenje pekmeza.
– Nema boljeg pekmeza od onog od samoniklice. Ima bogat ukus, miris i veliku koncentraciju željeza. To su naši pravi dragulji prirode – naglašava ovaj mladi voćar.
Voćni klub Brčko, čiji je Damir aktivni saradnik, već nekoliko godina provodi akciju evidentiranja i očuvanja starih sorti. Do sada su pronašli više od 500 lokacija na području Brčkog i okolnih sela gdje još postoje stara stabla, a mnogi domaćini dali su saglasnost da se s tih stabala uzmu plemke za kalemljenje.
– Naš cilj je da ovo staro voće ne ostane samo uspomena, već da postane i dio turističke i privredne ponude Brčko distrikta – kažu iz Voćnog kluba i dodaju da ovo nije samo voće, da su ovo živi spomenici kulture i tradicije.
Damir poručuje svima koji imaju staru voćku u dvorištu: “Ako već ne kalemite sami, pozovite nekog ko zna. Produžite život toj sorti. Možda čuvate posljednji primjerak voća koje je raslo i hranilo naše pretke“.
Njegova priča pokazuje da očuvanje starih sorti nije samo briga o biljkama – to je čuvanje identiteta, okusa djetinjstva i uspomena koje se ne smiju izgubiti.