Anita Šimundža je doktorica ekonomskih nauka i predsjednica Centra za razvoj društvenog preduzetništva “Globus”.
Šimundža u razgovoru za BUKA magazin ističe da nevoljnost vlasti da radi na unapređenju regulative po pitanju unapređenja uslova za socijalno preduzetništvo dovodi do situacije da se socijalni preduzetnici registruju pod nepovoljnim uslovima.
“Društvo se suočava sa problemima i izazovima na koje socijalno preduzetništvo može da odgovori. Ova tema ne odnosi se samo na socijalnu zaštitu, već i širi razvojni koncept u klasičnim ekonomskim sektorima: poljoprivreda, ruralni razvoj, proizvodnja odjeće, turizam, ugostiteljstvo. Rezultati se ne mjere samo profitom već i konkretnim društvenim učinkom, s obzirom da rezultati moraju imati socijalnu, ekonomsku i ekološku komponentu. Društveni problemi su nagomilani i ne mogu se rješavati tradicionalnim metodama preduzetništva” – kaže Šimundža.
Izgradnja kapaciteta za inovacije u obrazovanju za eko socijalno preduzetništvo ima za cilj da uspostavi inovativni okvir digitalnog obrazovanja mladih, obrazovanje po uzoru i učenje temeljeno na igrama. Cilj projekta koji vodi naša sugovornica je razviti alate i metodologije osnaživanja mladih za eko socijalno preduzetništvo, digitalni rad, kroz uključivanje mladih i neformalno obrazovanje.
Koji su najveći problemi i izazovi društvenog preduzetništva?
Socijalno/društveno preduzetništvo u BiH je u ranoj fazi razvoja i još nisu stvoreni sistemski uslovi da bi se ono brže razvijalo. Nedostatak adekvatnog pravnog i strateškog okvira, ograničen pristup finansijskim sredstvima i slaba infrastruktura za podršku razvoju socijalnog preduzetništva ključni su izazovi.
Iako je socijalno preduzetništvo prepoznato u postojećim strateškim dokumentima, ono još nije dovoljno institucionalno podržano. Socijalna preduzeća podliježu svim obavezama kao i drugi privredni subjekti, odnosno ne ostvaruju olakšice po osnovu toga što se bave socijalnim preduzetništvom. Jedini oblik podrške postoji za privredna društva koja zapošljavaju lica sa invaliditetom, što je regulisano zakonima o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom na entitetskom nivou.
Međutim, socijalno preduzetništvo se ne odnosi samo na zapošljavanje lica sa invaliditetom, nije ograničeno samo na ovu oblast.
Na samom početku poslovanja, potrebno je imati određeni broj zaposlenih, što predstavlja veliki izazov za socijalna preduzeća. Nadalje, socijalna preduzeća prate i drugi izazovi i problemi sa kojima se suočavaju i klasična – profitno orijentisana preduzeća kao što su: nedostatak inicijalnog kapitala, problem plasmana proizvoda/usluga na tržištu, nedostatak potrebnih poslovnih znanja i vještina, nelojalna konkurencija, nedovoljna povezanost sa relevantnim društvenim partnerima, slaba vidljivost u javnosti.
Generalno, poslovno okruženje nije povoljno i potrebno je još mnogo učiniti da bi se ono unaprijedilo. Svi izazovi su i prilika da usmjeravamo svoje djelovanje prema željenim promjenama.
Kako se privredna klima može transformisati? Koji su uslovi i koje su prepreke tom cilju?
Prvi korak i preduslov je povećanje svijesti o važnosti socijalnog preduzetništva. Socijalno preduzetništvo je slabo poznat pojam u BiH i potrebno je ukazivati na konkretne prednosti koje donosi ovaj vid poslovanja, što je jedna od osnovnih uloga Centra za razvoj društvenog preduzetništva „Globus“ (CDP „Globus“), ujedno i prvog centra ovog tipa u BiH.
Nadalje, socijalni kapital (odnosi, mreže i povjerenje) igra veoma značajnu ulogu u procesu razvoja socijalnog preduzetništva. Potrebno je intenzivnije raditi na umrežavanju svih relevantnih aktera u cilju bržeg i kvalitetnijeg generisanja i razvoja ideja socijalnog preduzetništva. Umrežavanje može donijeti mnogobrojne koristi socijalnim preduzećima ako se odvija u širim okvirima, kako među njima samima tako i sa ostalim akterima kao što su organizacije civilnog društva, preduzetničke organizacije (preduzeća, banke i dr), institucije (javni sektor sa svojim organizacijama i agencijama, univerziteti, finansijske institucije) i dr.
Poslovanje po principima socijalnog preduzetništva podrazumijeva novi vrijednosni način razmišljanja, odnosno poslovanje sa naglašenim etičkim integritetom i sa većim stepenom društvene odgovornosti. To je potrebno implementirati ne samo kroz poslovne dokumente nego i kroz prakse.
Da bi se ovaj oblik preduzetništva mogao razvijati, neophodna je aktivna multisektorska saradnja koja podržava razvoj socijalnog preduzetništva. To bi omogućilo i bolji uvid u stvarno stanje korisnika i aktera socijalnog preduzetništva, odnosno kvalitetno targetiranje njihovih potreba, sveobuhvatan i stimulativan pravni okvir, poslovno okruženje koje prepoznaje specifičnosti i prednosti socijalnog preduzetništva itd.
Za razvoj socijalnog preduzetništva neophodna je široka lepeza instrumenata podrške ovom sektoru, uključujuće odgovarajuće legislativne, finansijske, edukativne i druge mjere. Od velikog značaja su poreski podsticaji, kao na primjer, oslobađanja od obaveze plaćanja poreza na dobit za poslovne subjekte koji reinvestiraju dobit u društvene svrhe.
Šta u idealnom slučaju mora da obuhvata socijalno preduzetništvo?
Ono što izdvaja socijalna preduzeća od ostalih privrednih subjekata koji funkcionišu na tržištu je društvena misija i opredijeljenost da se stečena dobit reinvestira u skladu sa društvenom misijom što samo po sebi ukazuje da su prioriteti socijalnih preduzeća drugačiji od klasičnih privrednih subjekata koji u fokus stavljaju profit. Upravo zbog toga, kao i društvene koristi koja se postiže razvojem društvenog preduzetništva, neophodno je obezbijediti sistemske preduslove za razvoj i unapređenje ovog oblika preduzetništva.
Prvi korak u tom pravcu svakako je kreiranje podržavajućeg ekosistema za socijalna preduzeća. Ključni elementi su: razvijena svijest, kultura, podržavajuće javne politike, dostupnost adekvatnih izvora finansiranja, kvalitetan ljudski kapital, tržišta otvorena za proizvode/usluge socijalnog preduzetništva i snažna institucionalna podrška.
Za uspješan razvoj socijalnog preduzetništva potrebno je implementirati strategije koje će osigurati podršku kroz specijalizovane obuke, mentorstvo, podršku prilikom plasiranja proizvoda/usluga, kontakte sa investitorima. Veoma je važno unaprijediti pristup finansijskim sredstvima, kroz fondove koji podržavaju socijalne start-up-e i socijalna preduzeća.
Socijalno preduzetništvo u BiH može ponuditi nova rješenja za pitanja visoke nezaposlenosti, poboljšanje radnih uslova za osobe koje rade na slabo plaćenim poslovima zbog svog pola, socijalnog statusa ili invalidnosti, nove socijalne, zdravstvene i druge usluge. Nadalje, socijalno preduzetništvo otvara prostor za inovativne pristupe i poslovne prakse kao što su ekološka poljoprivreda, permakultura itd.
Kako obrazovati mlade i mlade privrednike da se opredijele za socijalno preduzetništvo?
Integracija socijalnog preduzetništva u obrazovne programe, kako formalne tako i neformalne, ima ključnu ulogu u budućem razvoju ovog oblika poslovanja. Edukacija za mlade treba da bude usmjerena na osposobljavanje za razvoj poslovnih modela koji stvaraju društvene koristi i razvoj kreativnih preduzetničkih vještina. Socijalno preduzetništvo počiva na inovacijama i upravo u tom segmentu postoji prostor za privlačenje pažnje mladih ljudi, da se aktivno uključe u prepoznavanje aktuelnih društvenih potreba i svojom kreativnošću doprinesu kreiranju novih rješenja/ odgovora na te potrebe.
Značajnu ulogu u procesu obrazovanja mladih za socijalno preduzetništvo imaju savremeni digitalni alati i inovativne metode podučavanja. Odličan primjer je projekat BC4ESE – Izgradnja kapaciteta za inovacije u obrazovanju za eko-socijalno preduzetništvo, koji je predstavljen u Banjoj Luci na Info danu održanom 12.12.2024. u organizaciji CDP „Globus.“ Projekat „BC4ESEˮ posvećen je izgradnji kapaciteta za promociju eko-društvenog preduzetništva i razvoj novih alata i metodologija neformalnog obrazovanja kao što su učenje temeljeno na igrama i obrazovanje po uzoru. Ključne ciljne grupe projekta su mladi, osobe i organizacije koje rade sa mladima. Učesnicima su predstavljeni intelektualni rezultati koji su kreirani kroz projekat. To su e-knjiga “Analiza eko-socijalnog preduzetništva: potrebe, prepreke i dobre prakse”, edukativna e-knjiga “Igrificirano obrazovanje o eko-preduzetništvu”, interaktivna web platforma (Eco-SE-E-lab) sa 18 online edukativnih igara, online obuka za neformalno obrazovanje za mlade praktikante.
Projekat je sufinansiran od Evropske unije kroz Erasmus+ program, a sprovodi ga konzorcijum u sastavu: Klaster za eko-društvene inovacije i razvoj „CEDRAˮ Split, koji je i koordinator projekta, te partneri: „Diesis Networkˮ iz Belgije, „HUB Nicosiaˮ sa Kipra, Mladi ambasadori iz Srbije, CDP „Globus” iz Bosne i Hercegovine, Asocijacija za demokratski prosperitet – „ZIDˮ iz Crne Gore, Agencija za lokalni razvoj Prozor – Rama iz BiH i Centar za stručno obrazovanje iz Crne Gore.
Pored edukativne uloge, nove tehnologije mogu mladima, kao i drugima u preduzetništvu, pomoći da unaprijede proces poslovnog planiranja, poboljšaju marketing, da izađu na nova tržišta, osmisle i implementiraju nove načine komunikacije sa potencijalnim kupcima itd.
Ove godine, po prvi put u BiH, CDP „Globus“ je u saradnji sa Centrom za razvoj civilnog društva iz Doboja pokrenuo obilježavanje Dana omladinskog rada i socijalnog/društvenog preduzetništva. U periodu od oktobra do decembra 2024. kroz niz aktivnosti kao što su prezentacije, sastanci, treninzi promovisali smo socijalno preduzetništvo među mladima. Omladinski rad i socijalno preduzetništvo su blisko povezani, prije svega, univerzalnim vrijednostima koje nose u sebi kao što su solidarnost, empatija, interkulturalizam, jednakopravnost i mnoge druge.
Koja legislativa se mora donijeti i kako mijenjati postojeću?
Tokom prezentacije projekta, imali smo priliku da čujemo od direktnih učesnika u oblasti socijalnog preduzetništva da zakonska regulativa nije adekvatna i ne podržava u dovoljnoj mjeri razvoj ovog oblika poslovanja.
Činjenica da je socijalno preduzetništvo u BiH slabo razvijeno ukazuje da je potrebno unaprijediti, odnosno mijenjati zakonsku regulativu u ovoj oblasti. Svjedoci smo da se nakon stupanja na snagu zakona o društvenom, odnosno socijalnom preduzetništvu u Republici Srpskoj i Brčko distriktu situacija u ovoj oblasti nije promijenila nabolje. Još uvijek nemamo konkretne mjere podrške, odnosno podsticaje, tako da socijalna preduzeća imaju isti tretman kao bilo koja druga kompanija na tržištu, izuzev onih koja zapošljavaju lica sa invaliditetom. Smatramo da bez odgovarajućih programa i mjera podrške nije realno očekivati da socijalno preduzetništvo zaživi u BiH.
Kada je riječ o zakonskoj regulativi, potrebna su, prije svega, unapređenja u pogledu definicija prateći regulativu i standarde koji već postoje u Evropskoj uniji. To se posebno odnosi na procenat reinvestiranja dobiti u zakonu u Republici Srpskoj, koji bi trebao biti u skladu sa osnovnim postulatima socijalnog/društvenog preduzetništva (maksimiziranje društvene vrijednosti, a ne privatne vrijednosti – profita), a to je da se veći dio dobiti reinvestira u aktivnosti povezane sa društvenom misijom za društvena preduzeća koja posluju u formi privrednih društava i poljoprivrednih zadruga.
Smatramo da bi cilj zakona trebao biti usmjeren na stvaranje povolјnog poslovnog okruženja za razvoj socijalnog/društvenog preduzetništva, uključujući podizanje svijesti o značaju socijalnog preduzetništva za rješavanje društvenih izazova. Tako postavljen cilj bi mogao dalje voditi kreiranju sadržajnijeg i sveobuhvatnijeg pravnog okvira sa precizno definisanim ulogama i odgovornostima po pitanju kreiranja i implementacije programa podrške.
Zakon o socijalnom preduzetništvu bi trebao da predstavlja opšti okvir kojim se reguliše ova oblast, dok je ključna harmonizacija drugih propisa poput zakona i pravilnika kojima se uređuju pitanja udruženja građana i fondacija, zadruga itd. Nažalost, zakonima o socijalnom/društvenom preduzetništvu nije preciziran daljnji rad na unapređenju legislativnog okvira kroz izmjene i dopune drugih zakona na koje se naslanja razvoj socijalnog preduzetništva. Tako na primjer, ako zakon definiše da socijalna/društvena preduzeća mogu poslovati u formi udruženja građana, posebno imajući u vidu da je dio socijalnih preduzeća osnovan od strane udruženja građana, potrebno je precizirati način i uslove pod kojima mogu da funkcionišu kao društvena preduzeća, odnosno koju konkretnu pozitivnu promjenu donose zakoni u odnosu na postojeće okvire koji nisu dovoljno podsticajni. Nažalost, to je ostalo nedorečeno, a slična situacija je i sa drugim formama.
Takođe, smatramo da bi u nazivu zakona trebalo koristiti pojam socijalno peduzetništvo jer bolje odražava samu svrhu zakona i koji se već odomaćio kod nas kao i u zemljama Zapadnog Balkana. Primjera radi, u Republici Srbiji je usvojen Zakon o socijalnom preduzetništvu. U Crnoj Gori je u upotrebi pojam socijalno preduzetništvo. Potrebno je da se kao društvo oslobodimo predrasuda prema pojmu socijalno preduzetništvo jer ono ukazuje na širi razvojni koncept čija je primjena moguća u raznim sektorima, ne samo onima koji su u vezi sa sistemom socijalne zaštite.
CDP „Globus“ je otvoren za saradnju i razmjenu iskustava i informacija u domenu budućeg unapređenja stanja socijalnog/društvenog preduzetništva.