Svaki dan više od tri žrtve porodičnog nasilja!
Crna statistika porodičnog nasilja u Republici Srpskoj nastavlja da raste: samo u prva tri mjeseca ove godine, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske podnijelo je 227 izvještaja o nasilju u porodici, protiv 240 osoba, zbog sumnje da su počinile 229 krivičnih djela. Među njima je i slučaj ubistva – sin je usmrtio oca.
Kako su za Srnu potvrdili iz MUP-a, nasilje je počinilo 278 osoba, a žrtava je bilo čak 352. U 22 slučaja nasilnici su posjedovali vatreno oružje, a u 103 slučaja počinioci su bili u alkoholisanom stanju. Psihičko nasilje prijavljeno je u 173 slučaja, dok je fizičko zabilježeno u 163. Najčešći odnosi između nasilnika i žrtava su suprug–supruga (104 slučaja), otac–sin, sin–majka i bivši partneri.
Pet osoba zadobilo je teške tjelesne povrede, 109 lakše, a ostale su pretrpjele strah i uznemirenost.
Statistika porodičnog nasilja u BiH: Vrh ledenog brijega
Izvršna direktorica Fondacije “Udružene žene” Gorica Ivić upozorava da su prijavljeni slučajevi samo dio mnogo šireg problema. Tokom 2023. godine u Bosni i Hercegovini zabilježeno je 2.672 prijave porodičnog nasilja – u prosjeku sedam do osam dnevno. U Republici Srpskoj prijavljeno je 1.293 slučaja, dok u Federaciji BiH 1.374, a u Brčko distriktu 24.
„Ovo je samo vrh ledenog brijega. Mnoge žene žive u tišini i strahu, ne usuđujući se da prijave nasilje“, istakla je Ivić . Ona je dodala da su drugi oblici nasilja – seksualno uznemiravanje, proganjanje, prijetnje – često izostavljeni iz statistike, a žrtve ostaju nezaštićene.
Kazne blaže od boli
Iako Fondacija bilježi određene pomake, poput strožih kazni – zatvorske u 48% i novčanih u 24% slučajeva – Ivić upozorava da sistemska zaštita žrtava još uvijek nije adekvatna.
„Kazne su često blage, a žene koje prijavljuju nasilje ostaju nezaštićene. Nulta tolerancija prema nasilju mora postati stvarnost, a ne samo parola“, poručila je Ivić.
I podaci Ministarstva porodice, omladine i sporta RS pokazuju da su žrtve porodičnog nasilja u većini slučajeva žene starosti između 31 i 50 godina.
Sigurne kuće – spas za žene i djecu
Sigurna kuća u Banjaluci od 2007. godine pružila je utočište za više od 1.000 žena i djece, a u 2024. zbrinuto je 37 osoba, uključujući dvije maloljetne djevojčice bez pratnje. „Većina žena koje dolaze nemaju radno iskustvo, a nasilje koje su trpjele traje godinama“, kaže menadžerica kuće Amela Bašić Tomić.
SOS telefon Sigurne kuće, koji radi 24 sata, primio je 776 poziva samo do kraja septembra. Ipak, inflacija i skupi život dodatno otežavaju reintegraciju žrtava. Bašić Tomić poziva lokalne zajednice da pomognu mjerama kao što su socijalno stanovanje, oslobađanje od troškova vrtića i prioritet pri zapošljavanju.
„Izlazak iz sigurne kuće nije kraj – to je tek početak. Pružamo podršku žrtvama i do 18 mjeseci nakon toga“, naglašava ona.