Aleksandra Pandurević, kandidatkinja je SDS-a za Predstavnički dom Parlamenta BiH. Obavljala je funkcije predsjednice Asocijacije žena SDS i potpredsjednice SDS-a. Na izborima 2010. izabrana za poslanika u PS BIH. Prema ocjeni CCI, bila je najaktivniji poslanik iz Republike Srpske. Godine 2014. ponovo je izabrana i postavila je rekord ličnih glasova u IJ 3. Članica je Glavnog odbora SDS-a.
BUKA: Nije Vas bilo u skupštinskim klupama četiri godine, sada ste opet na listi. O čemu ste razmišljali kada je u pitanju političko djelovanje, šta je Vaš prioritet u radu?
Nažalost, za cijelo društvo ovo su četiri izgubljene godine, godine tavorenja u mjestu, stalnih konfrontacija, izolacije, sankcija, promašenih politika, siromašenja, socijalne neosjetljivosti i borbe za živote zbog zla zvanog korona. Ne smijem ni zamisliti šta bi još bilo da nije bilo pomoći Srbije i hvala im na tome. Mnogo toga se drugačije moglo i moralo. Umjesto korona tendera, moralo se više pomoći ljudima kroz sistemske mjere. Umjesto kupovine glasova kroz jednokratne pomoći, morale su se ukinuti akcize na gorivo i PDV na osnovne životne namirnice. Umjesto poklanjanja ”Alumine”, ona se morala sačuvati i partner se morao potražiti transparentno – na berzi, a sa 540 miliona viška prihoda od indirektnih poreza trebalo je pokrenuti nove privredne projekte.
Kao neko ko dolazi iz istočnog dijela, moj prioritet je da sačuvamo ”Aluminu”, da dobijemo brzu cestu od Zvornika do Istočnog Sarajeva i od Istočnog Sarajeva do Trebinja. I jednako važno jeste i da sačuvamo dejtonsku poziciju Republike Srpske, da mudrom politikom zaustavimo udare na nju i da uplovimo u vode mira i stabilnosti, kako bi ovdje dolazio kapital. Sramota je da su direktne strane investicije u BiH prošle godine iznosile svega 480 miliona evra, dok je Srbija privukla 3,9 milijardi evra.
BUKA: U predizborno vrijeme čujemo dosta obećanja koja nam izgledaju kao nešto što je teško ostvarivo. Plan SDS-a je prosječna plata 1800KM, a prosječna penzija 1000KM. Kako do takvih promjena u ličnim primanja?
To uopšte nije nedostižno i teško. Pregledajte samo tendere i naduvane cifre koje su završile u privatnim džepovima. Svake godine, preko raznih naduvanih tendera, u privatne džepove ode preko 400 miliona KM, a nama da ispunimo obećanja treba 600 miliona. Kada rasteretite privredu, zaustavite reketiranje, tenderske pljačke, povećaće se i budžetski prihodi, a doće i strane investicije.
BUKA: Opozicija često govori da je SNSD stranka kriminala, stranka otuđena od naroda, ali SDS je u mnogim opštinama u koaliciji sa SNSD-om. Koja je razlika između SDS-a i SNSD-a?
Tačno je da je postojala koalicija za lokalne izbore u Srebrenici i Brčkom zbog specifičnosti situacija u tim opštinama. Inače, na lokalnom nivou, posebno u malim opštinama, nema mnogo visoke politike, tu su međupartijski odnosi obično determinisani ličnim odnosima, prijateljstvima, familijarnim vezama.
Nisam pristalica generalizacija da su svi u jednoj partiji lopovi i kriminalci, a svi u drugoj poštenjačine. Istina, vlast je ta koja ima resurse, pa se uz vlast onda nagomila tih srebroljubaca bez morala i skrupula. Problem je što su oni orobili državu i što je čitav sistem postao kriminalizovan i koruptivan. Znate, riba uvijek smrdi od glave. Većina članova svih partija su čestiti ljudi koji se bore za golu egzistenciju i imaju neke svoje ideale.
Teza da su ”svi isti” potiče od vlasti kako bi stvorili sliku o tome da se ništa neće promijeniti ni dolaskom drugih, pa su samim tim oni jedini izbor. To nije tačno, nismo isti. Moja majka je, kao funkcioner SDS-a, rat provela u Silosu, a ne švercujući naftu kao lider SNSD-a. Sonja Karadžić nema avione, firme, milione, nego živi u dvosobnom stanu, a i ona je kćerka predsjednika Republike i to prvog. Milan Miličević, Rado Savić, Marinko Božović, Ljubiša Petrović, Zoran Vidić, Jovica Radulović, Slobodan Đurić, Cicko Bjelica, Stevo Drapić, Veselin Vujović naši su načelnici i to sjajni načelnici. Jeste li nekada nešto čuli nešto loše o njima?
BUKA: Slogan SDS-a je – „Živjećeš bolje“, žive li građani bolje u opštinama gdje je SDS na vlasti, lokalni budžeti nisu mali i mogu da obezbijede i besplatne udžbenike i pomoć za privrednike i slično?
Ko je ikada ranije prošao kroz Han Pijesak i ponovo sad, golim okom može vidjeti šta znači kada jednom zajednicom upravlja čovjek sa vizijom i energijom, kao što je Slobodan Đurić. Opština koja je nestajala, bila depresivna, odjednom je puna života – gradi se na svakom koraku, puna je dinamike, ljudi su živnuli, izašli iz apatije. Za manje od dvije godine, čovjek je promijenio sliku opštine.
Ili, opština Istočna Ilidža nije bez razloga neosvojivi bastion SDS-a. Voljela bih da se čitava Srpska razvija i napreduje kao ta opština koju drugi mandat vodi Marinko Božović. To ne samo da je jedna od najuređenijih opština, nego i funkcioniše kao ”sat”. Možete li vjerovati da, recimo, zimi, nedeljom uveče iza 21 sat, ispod svog prozora čujete mašine komunalnog kako po trotoarima čiste snijeg. Zbog administrativne efikasnosti, povoljnih uslova, mnoga preduzeća iz federalnog Sarajeva registrovala su se u Istočnoj Ilidži, a došli su i strani investitori, koji su otvorili značajan broj radnih mjesta.
Rado Savić je pak pokazao kako se može iskoristiti potencijal dijaspore i bukvalno je oživio opštinu.
Svaka opština ima svoje komparativne prednosti i ne možete iste mjere primjenjivati u svakoj. Besmisleno je u npr. Istočnoj Ilidži davati podsticaje za poljoprivredu kada joj je Bog dao blizinu aerodroma, saobraćajnog koridora i velikog tržišta. Posao opštine u ovom slučaju jeste da stvori povoljne uslove za dolazak kapitala, a kapitala ima, samo ga treba znati privući.
BUKA: Kako na nivou Bosne i Hercegovine, odnosno u domovima parlamenta BiH, umanjiti efekte inflacije?
Nažalost, poslanici i delegati SNSD su koristili poslovničke procedure da spriječe ukidanje akciza na naftu i naftne derivate i uvođenje nulte stope PDV-a za osnovne životne namirnice. Važniji su im bili prihodi budžeta kako bi ta sredstva iskoristili za kupovinu glasova. Samo za jedan hljeb i litar mlijeka svako domaćinstvo na nivou godine potroši 291 KM, i onda kao penzioneri treba da budu zadovoljni sa povišicom od 10 odsto i 200 KM pomoći. Pa više potroše samo na hljeb i mlijeko, a gdje je sve ostalo?
Država mora pokazati socijalnu osjetljivost, a to se radi nultom stopom PDV-a na osnovne životne namirnice i odricanjem od akciza za gorivo kako bi i ostali proizvodi i usluge imali nižu cjenu i kako inflacija ne bi divljala. Ovako, zemlja smo sa najvećom stopom inflacije u Evropi.
BUKA: Institucije Bosne i Hercegovine su više od godine u faktičkoj blokadi. Kako biste rješavali problem nerada, opstrukcija, zloupotrebe mehanizama zaštite etnonacionalnih interesa?
Za osam godina koliko sam ja bila poslanik, odgovorno tvrdim, nikada nije zloupotrebljeno entitetsko glasanje, a nije ni u ovom još uvijek aktuelnom mandatu. Pa nije entitetsko glasanje krivo što Federacija četiri godine nije bila sposobna implementirati rezultate izbora i što je krizu prebacila i na nivo zajedničkih institucija. Problem je što više nema ozbiljne politike, ozbiljnog pristupa problemima, nego se većina bavi populizmom, pa u parlament dođe gomila gluposti za koje i oni koji ih predlažu znaju da ne mogu i neće imati podršku. Pa jednima padne na pamet da prave Ministarstvo zdravlja na nivou BiH, drugi bi da mijenjaju Ustav i vraćaju Republiku. I jedni i drugi znaju da takvi prijedlozi nemaju šansu da prođu i da se uzaludno troše i vrijeme i energija. Kada im prijedlog padne, ponavljaju ga po 20 puta. Cirkus.
Entitetsko glasanje i služi zato da sve strane natjera da se međusobno čuju, dogovaraju i traže kompromise za određene problem. No, to je teži put koji traži ozbiljan trud i rad, pa se poslanici radije bave rijalitijem – evo ja hoću, ali oni neće. Parlament je talac jeftinog populizma i nedoraslih političara.
BUKA: Bosna i Hercegovina nema državno ministarstvo zdravstva, mladih, sporta. Može li država spriječiti odlazak mladih i visokoobrazovanog kadra?
Ne vidim baš nikakvu vezu između tih ministarstava koje BiH nema i odlaska mladih ljudi. Imamo Ministarstvo pravde, pa nam je pravosuđe u katastrofalnom stanju. Imamo Ministarstvo bezbjednosti, pa su narkokarteli ušli u sektor bezbjednosti.
Mladi ljudi će ovdje ostajati kada budu imali posao, pristojne plate, perspektivu, i kada budu osjećali da će njihova djeca rasti u sigurnom i stabilnom okruženju. Danas zemlju napuštaju i situirane porodice zbog opšteg stanja i mentalnog zdravlja.
Ovdje se stvari moraju resetovati. Svi se moramo naučiti da se stavimo u tuđe cipele, da poštujemo i tuđe strahove. Najveću odgovornost imaju bošnjački političari, jer predstavljaju najbrojniji narod. Umjesto varnica, prijetnji i uvreda, treba da se okrenu budućnosti i razvoju.
BUKA: Bez usvajanja mnogih zakona nema puta ka EU, kakav je Vaš odnos prema takvim zahtjevima i može li BiH dobiti kandidatski status do kraja godine?
Kada ćemo dobiti status kandidata nije do nas, nego do volje EU. Ukrajina i Moldavija su dobile taj status, iako ni po čemu nisu ispred BiH.
14 prioriteta nisu nikakav bauk i uz pomoć Mehanizma koordinacije njih je lako riješiti. Problem je što se ovdje u protekle četiri godine nisu tražila rješenja, nego krivci što nema rješenja. I tu se vraćamo na priču o populističkim prijedlozima za koje su predlagači znali da ne mogu biti prihvaćeni, umjesto da su svi zajedno sjeli za sto i vidjeli kako doći do rješenja koja su prihvatljiva za sve.
BUKA: Jedan od zakona čije bi usvajanje pomoglo mnogim građanima da lijekove nabavljaju legalnim putem je zakon o legalizaciji kanabisa. Hoćete li podržati takav zakon?
Nisam ljekar, ali vjerujem ljekarima, jer imamo sjajnih ljekara iako nam je zdravstvo uništeno. Sa mojom majkom sam prošla njen kancer prije 12 godina i dvije operacije srca od novembra prošle godine. Sve u Bolnici ”Sveti Vračevi” u Bijeljini, i svaki put smo slušale isključivo ono što su nam savjetovali i predlagali ljekari. Vjerujem u nauku i ne mislim da je legalizacija kanabisa tema za političare, niti da je humano poigravati se sa emocijama ljudi koji se bore sa najtežim bolestima i koji slamku spasa traže u svemu, pa i u alternativi. Inicijativu i odgovor treba da da struka, odnosno medicina, a politika da ih podrži. Bez njih, ja se ne usuđujem da o tome odlučujem, jer ne posjedujem znanje iz medicine, a riječ je o životima ljudi. Ako ljekari kažu da kanabis treba biti dio terapije, podržaću.