Foto: Nova.rs
Ako znamo da je Vučić upregao svu strukturu države Srbije koju neprikosnovene koristi, prisilu, hiljade autobusa i svakodnevnu propagandu sa emitera sa državnom frekvencijom onda je sinoćnji miting sigurno ispod njegovih očekivanja. Nisam baš siguran da je fijasko, jer pristigli Srbi nisu svakako očekivali ništa, dar da očekuju nešto od politike odveć im je ubijen i izgubljen pa mahom rade samo šta im se kaže, što je gotovo uvijek uvod u katastrofu.
Srbi su inače skloni velikim okupljanjima na poziv Vođe iako od njih istorijski nemaju baš nikakvu korist.
Sinoćnji je bio potpuno beskoristan, mlak, bezidejan, i to nema veze sa lošim vrmenom iako su se ljudi u publici nadali da ih neki grom neće spucati dok ih je kiša zaljevala nemilosrdno. Republiku Srpsku je na kišnom stejdžu predstavljao Dodik, Vučićev Šešelj za priveremenu i povremenu upotrebu, koji je stotine hiljada Beograđana koji šetaju danima protiv nasilja nazvao satrapima i izdajnicima, i to sve u gradu u kom ima svoje najvrednije nekretnine. On je samo rekao ono što Vučić nije htio reći a što i sva ostala politička bulumenta iz Srpske nazočna na mitingu misli, ako uopšte misli, bezrezervno i slijepo odana Vučiću.
Beograđani i ljudi iz ostalih gradova Srbije će i danas šetati beogradskim ulicama, bez poziva Vođe, bez autobusa, velike bine i bilborda, sa samo jednim zahtjevom, da nasilje stane a promoteri nasilja nestanu. Danas će testirati i svoju otpornost na kišu u najavi, i današnja slika sa ulica Beograda će biti možda i najvažnija od do sada poslanih, ne brojčano, brojke odveć nisu bitne, već zbog to malo dostojanstva i nade što je preostalo. Slike koja još uvijek može da pokaže da se nada ne može spakovati u bus sa sendvičem, a ona je zbog svekolikog beznađa za Srbiju važnija je no ikad.
Politička i medijska Banjaluka će i ovaj skup izignorisati, čekajući šta će Vučić sledeće da zatraži od njih, u vječitoj nadi za komadić mahom neuzvraćene ljubavi. Dodik već s tim nema problem, on ne očekuje ljubav već ima interes, pa je dokazao i pokazao praktično Aci da ne mora ovdje tražiti novog ovdje, da on i dalje dobro sluša, a potonji pragmatik je toga svjestan, a posebno da još mogu dosta da koriste jedan drugom, pa će zakočiti sa proizvodnjom prekodrinske političke alternarnative Dodiku, barem dok ne vidi šta sa Kosovom. Do tada će ga Acini propagandni kerovi ostaviti na miru.
Jučerašnji skup je na koncu pokazao samo jedno, da neprikosnovena vlast u jednom momentu može da proizvede samo kolektivnu apatiju naroda. Apatija je zato slika ne samo jednog pokislog mitinga, već tužna slika jednog nekad velikog naroda koji je dobrovoljnom odlukom većine odlučio da nestane.
Zato je dignuti glas na bilo koji način protiv tog nestanka, ma kako se činilo beznadežnim, jedini mogući patriotizam koji treba iskazati.