“Milorad Dodik mi je jednom prilikom rekao definiciju Bosne, a to je da je BiH beskonačna privremenost, tako da i na prošlim izborima nitko nije obećavao nešto drugačije, bolje, budućnost. Svi su obećavali da će ostati isto, a možda se još malo vratimo u prošlost”, ističe Trifunović u početku razgovora.
Urednik Buke na svojim društvenim mrežama piše da voli zemlju BiH, ali mu se gadi država BiH.
Objašnjava to sljedećim komentarom: “Mislim da ne smijemo odustati od
zemlje. Država se voli i poštuje onoliko koliko od nje imaš koristi. Mi
smo kao pojedinci mali i zato smo delegirali dio svojih prava na državu
da bi ona štitila naš interes. Napisao sam nekoliko puta i da je država BiH opasna po život.
Često kad su neke nepogode mi zateknemo državu potpuno nesposobnom da
se suoči s problemima. S druge strane, imamo tisuće sjajnih ljudi u svim
sferama društva koji nemaju nikakve koristi od te države, a bore se
neprestano za tu zemlju. Zato mi je časno biti na strani poraženih, mi
smo gubitnici, svi koji nismo pobjedili na izborima, ali čast mi je biti
na strani poraženih koja se neprestano bore za tu zemlju. Ti ljudi su
nukleus koji će možda sačuvati na okupu jezgru ljudi koja će od BiH
napraviti normalnu državu. Od ovih koji je trenutno vode, a kojima je
jedini cilj pobjediti na izborima i podijeliti plijen, drugačija država
od ove se ne može ni očekivati”.
Ipak, ljudi u BiH gotovo uvijek biraju iste stranke
i političare. Trifunović objašnjava: “Što očekivati od ljudi koji su
nemoćni, gladni, spremni za 50 eura prodati svoj glas i kojima je
potpuno nebitno tko će ih predstavljati. Atrofirali su politički
potencijali.”.
Dodik i Čović – politički gospodari BiH
Na pitanje je li Dodik potpuni gopodar Republike Srpske, odgovara da tu nema nikakve dileme. Istovremeno ističe da su politički gospodari u BiH uz Dodika “definitivno Čović i u Sarajevu više ljudi – koalicija okupljena oko Naroda i pravde. Tu je gospodin Konaković kao
neformalni lider te grupe. Ali generalno Čović i Dodik su svjesni svoje
političke moći, vrlo su bahati i arogantni. Vrlo interesno surađuju.
Sigurno postoji poslovni interes. I jedan i drugi su machiavellisti. I
jedan i drugi se kriju iza politčkih poruka ljubavi prema narodu. Iz
dijela BiH u kojem žive Hrvati gdje Čović ima apsolutnu vlast, odlazak
ljudi je ogroman zahvaljujući hrvatskim dokumentima. Ljudi odlaze
živjeti i raditi bilo gdje u Europi – da žive tako dobro, ljudi ne bi
odlazili. Nešto mi se čini da nije unaprijedio život ljudi dolje”. Kad
je riječ o Dodiku kaže: “U entitetu Republika Srpska ljudi također
odlaze. Situirane kompletne obitelji odlaze. Ako je ta politike toliko
dobra, a oni su obećali to što su obećali, ne vidimo rezultate borbe –
ne vidimo da je popravljen život ljudi”.
Ističe i da se prijateljtsvo između Čovića i Dodika ne krije: “Čović
je koristio avion Republike Srpske kada je išao u posjete u Europi. To
je jedno otvoreno prijateljstvo koje se ne krije. Demonstrira se kao
jedna trajna koalicija”.
Na pitanje koliko je snagu HDZ-a i Čovića ojačao Željko Komšić,
Trifunović odgovara: “Meni je prvi put izgledalo simpatično što je
Komšić našao bug u sistemu i da pokušava ismijati sistem – pogledajte
kako je ovo sve nakaradno, evo ja mogu kandidirati se i pobijediti .
Ajmo ljudi vidjeti što ćemo s ovom državom na neki šaljiv način. –
Međutim, on je sebe vrlo brzo ozbiljno shvatio do te mjere da je od
jednog od kritičara nacionalizma i SDA-a sam ušao u koaliciju sa SDA.
Mislim da kad god se on kandidira, Čović otvori najskuplji šampanjac i
za njega je kampanja završena”.
“Činjenica je da svi odgovaraju jedni drugima. Ne samo Komšić Čoviću i
obrnuto. na tim mržnjama se stvara jedan politički program. Daytonskim
sporazumom je rat oružjem zaustavljen, ali nastavlja se jedan trajni rat
svim drugim sredstvima iz razloga što je rat fantastično političko
sredstvo. Kad bi netko došao sada u BiH, stekao bi dojam da je u sred
rata u BiH”.
Kad je riječ o reformi izbornog zakona, kaže: “Ono što ja vidim je da
su vrlo rano počeli sa svađama i da SDA pokazuje veliko žaljenje što
nije u vlasti i da kritizira nemogućnost dogovora. Forsiranje
kandidatskog statusa za EU je iznuđeno zbog sigurnosti. Europski
službenici sve više dolaze u BiH. Tu vidim malu mikro šansu da će to
forsiranje europskog puta pokrenuti neke reforme. Svaka država i ustavi
služe kako bi zaštitili pojedinca od poretka, ali kod nas štiti
politiku, a za građane što ostane”.
Na pitanje je li moguć Dayton 2.0,
Trifunović kaže: “Bio sam u Daytonu i pitao sam ljude u blizini znaju
li za Daytonski sporazum. Od deset osoba tek je jedna čula za to. Jedan
od glavnih razloga za Daytonski sporazum je bio sigurnosni jer Amerika
intervenira kad je njena sigurnost ugrožena. Htjeli su pokazati da mogu
garantirati mir bolje od Europe. Holbrooke u Washington
Postu kaže – Daytonski sporazum je jedna od najboljih mirovnih akcija i
njime smo spriječili smo da napadi 11. rujna u Americi ne bi bili
organizirani iz Afganistana nego iz BiH”.
Na pitanje kako pomiriti srpski secesionizam, bošnjački unitarizam i
hrvatski federalizam, Trifunović odgovara: “Da su do te mjere
isključivi, nikad ne bismo imali nikakvu konstituciju vlasti na nivou
BiH. Međutim, upravo ta tri narativa permanentno surađuju. Riječ je o
čistom populizmu koji najveću štetu donosi ljudima u BiH, a najveću
ekstremnu materijalnu korist ljudima koji zastupaju tu vrstu politike. U
BiH je potrebno samo osvojiti izbore, to je jedina vrsta političke
bitke. Svi ostali potencijalni našeg društva su atrofirali. Dominacija
tih narativa je tolika da manjinskim političkim idejama teško da imate
šanse biti primijećeni”.
Smatra da politička opcija među Srbima koja bi javno priznala genocid u Srebrenici
ne može opstati: “Takva opcija ne postoji jer je službena politika da
se to nije dogodilo. To je presuda Međunarodnog suda pravde. U tužbi BiH
protiv Srbije prvi put se spominje službeno. Tu presudu je Srbija
proslavila kao svoju pobjedu zato što se ne spominje Srbija nego vojska
Republike Srpske. Svjesna aktivnost Srbije bila je da se prebaci sva
odgovornost na Republiku Srpsku. Srbija to i dalje smatra svojom
pobjedom”.
Na pitanje je li Dodik danas ruski čovjek,
kaže: “Mislim da na neki način jest. Koristi svaku priliku pred izbore
za posjetu Putinu. Vidjeli ste da je na taj način navukao neku vrstu
bijesa Vučića. Zhladili su odnosi Vučića i Dodika
poprilično nakon izbora. Također, ruska ambasada ga je podsjetila na
dogovor koji ima s Putinom, ali nikad nismo saznali što je bio taj
dogovor”.
Hoće li biti rata u BiH?
Husein Kavazović izjavio je da ako institucije
države padnu kao 1992. Bošnjaci moraju biti spremni braniti BiH i
oružjem. Trifunović komentira tu izjavu poglavara Islamske zajednice u
BiH: “Islamska zajednica je vrlo politički upotrebljiva, kao i ostale
vjerske grupe. Ja sam duboko siguran da obični ljudi nisu za rat. Ali
ako vi s takvih pozicija imate te vrste ratnih poruka, što vi poručujete
– jeste li za mir ili za razmisliti o nekoj drugoj opciji. BiH dugo
nije predstavljala nikakvu temu u europskim medijima i politici. Krajem
pretprošle godine kad se već dalo naslutiti da će se nešto dogoditi u
Ukrajini, puno me ljudi zvalo s pitanjem hoće li biti rata u BiH”.
“Neki će reći tako je bilo i 90-ih. I tada smo mislili da se ništa
neće dogoditi. Ja mislim da je to jedno iskustvo, prije svega ljudski
materijal – dosta ljudi je otišlo. Ako vide da će se dogoditi neki rat,
pobjeći će istog trenutka. Građani će biti pametnijii od politika koje
ih vode. Siguran sam u to da neće ostati nitko tko bi ratovao. Svi su
vidjeli što bi im rat donio. Imate situaciju da jednostavno ljudi ne
mogu shvatiti da su toliko poniženi i da je to zašto su ratovali otišlo u
bescjenje”, zaključuje novinar.