Gotovo istovremeno u zgradi Opere u Kopenhagenu bivši sekretar UN-a Kofi Anan, Premijer Danske Lars Løkke Rasmussen i predsjednik Evropske Komisije Joso Manuel Barosso na konferenciji” Od Kjota do Kopenhagena” poslali su zajedničku poruku o alarmantnoj potrebi za akcijom povodom globalnog zagrijavanja planete.
Sa preko 500 urednika medija iz cijelog svijeta na konferenciji je bio i potpisnik ovih redova, a glavni zaključak bio je da javnosti u svojim zemljama svakodnevno upozoravamo na posao koji nas čeka.
Zamišljen nad tastaturom realno sam se zapitao koga u BiH uopšte zanima tekst o globalnom zagrijavanju i da li ćemo, ako ovako nastavimo da uništavamo planetu, mnogo ranije nego što je planirano, ostati bez nje.
Koga u BiH zanima bilo koji globalni problem i da li će zbog naslovnice koja upućuje na to pročitati ili kupiti novine?
Pa naravno da neće, jer prosječnog bosanskohercegovačkog čitaoca i gledaoca, pored Big Brother-a i sudbine odabranih latinoameričkih domaćica, isključivo i samo zanimaju osvajači vlasti i njihovi životi, doživljaji i promišljanja.
Povinovan željama većine, potpisnik ovih redova licemjerno bira da piše o Butmiru, a ne o potencijalnom i skorom roštiljanju planete.
Ko je uopšte bio u Butmiru?
Odabrani domaći tim se, između ostalih, sastojao i od jednog dokazanog prevaranta, te bivšeg i možda budućeg zatvorenika.
U domaćem timu većina sagovornika već dugo ne komunicira međusobno i prije sastanka su unaprijed jedni druge optužili za popustljivost.
Međunarodnu zajednicu predstavljaju Evropljani i Amerikanci i cijeli taj dan su proveli svađajući se međusobno.
Predstavnici međunarodne zajednice još su objavili da ne znaju tačno o čemu će razgovarati, a osvajači glasova su se zakleli da ništa neće prihvatiti.
Ovom groteskom Butmir prijeti da postane mjerna jedinica traljavog angažovanja međunarodne zajednice u regionu.
Pored toga što je zaustavila rat u BiH i što je u ovu zemlju nekontrolisano i bez ikakve strategije upumpala ogromnu količinu novca, međunarodna zajednica se nema više čime pohvaliti.
Evropska komisija u svom godišnjem izvještaju tako navodi da su pomaci u BiH minorni i ne nazire se skoro približavanje evropskim integracijama.
Svjetski mediji redom zaključuju da je naša zemlja potencijalno bure baruta i da zahtijeva ozbiljnu pažnju.
U Bosni godinama ne žive ljudi već Bošnjaci, Srbi i Hrvati i podijeljeni su, mrze se i plaše jedni drugih.
Vodi nas kriminalizovana politička elita nesposobna da ponudi bilo kakav dogovor i periodično nam svojim imovinskim kartonima jasno pokaže jedini stvarni razlog zbog kog se bave politikom.
I međunarodna zajednica i osvajači vlasti bez ikakve sumnje smatraju da je narod u Bosni glup i ne zanima ih do trenutka kad zapadnu u ćorsokak.
Tada političari prijete da narod neće prihvatiti nametnuta riješenja, a “stranci” pozivaju narod da smijeni svoju sebičnu i korumpiranu vlast ako žele bolji život i stampedo ka integracijama, bezviznom režimu i NATO-u.
Međunarodna zajednica nikada nije imala jasnu strategiju kako uspostaviti dijalog sa građanima i u ovoj zemlji napraviti društveni sistem koji će samosmjenjivati štetnu politiku i donositi rješenja u korist svih, kako napraviti, popularno rečeno, demokratiju.
Razgovorima iza zatvorenih vrata sa domaćim vlastima još od Dejtona pa sve do prošlonedeljnog hapšenja građanskih aktivista pred butmirskim kapijama pokazali su da ih ne zanimaju građani već isključivo uspjeh njihovog eksperimenta.
U skladu sa tim, stvoren je i vještački i jalovi civilni sektor, “društvena elita” koja se u većini slučajeva bavi onim što nema veze sa stvarnošću ili se zabavlja po parlamentima matematički zbrajajući neuspješnost domaćih parlamentaraca, godinama ne dovodeći ovom vrstom aktivizma nikog od izbrojanih u neugodnu situaciju da bude smijenjen ili da izazovu bilo kakvu drugu razumnu reakciju građana.
Ovakav nevladin sektor narod zanima ništa više nego li zanima domaće političare.
Međunarodna zajednica od svog dolaska u Bosnu i Hercegovinu ne radi ništa do li se kurva danas sa jednim sutra sa drugim političarima i politikama, danas sa jednim- sutra sa drugim vlasnikom medija uspješno gubeći i poslednje zrnce kredibiliteta da bude ozbiljno shvaćena i prihvaćena.
I možda je ovaj narod glup, možda ima i fabričku grešku da vijekovima nije živio samostalno već pod ovim ili onim protektoratom, možda je plašljiv i trpi ali više ne želi da se kurva i potura se tamo gdje ne vidi svoje mjesto.
Jasno mu je da je zabrinutost za građane od strane civilnog sektora, domaćih političara i međunarodne zajednice pornjava u kojoj više ne žele da učestvuju.
Ljudi na horizontu ne vide ni jedan razlog zašto bi se mijenjali i bili bolji.
Zato Bošnjaci, Hrvati i Srbi biraju da se mrze, gledaju Big Brother ili slično regionalno prcalište, nariču nad sudbinama Emanuelâ i Kasandri, guraju jedni drugima baklje u lice ili se već ubijuckaju po utakmicama bijesni i nemoćni, neupotrebljivi, lobotomizovani od besprizornog višegodišnjeg mrcvarenja međunarodne i domaće politike.
Ali ma kako glup i neupotrebljiv ovaj narod bio bez njega će biti teško napraviti Bosnu i Hercegovinu. To je previd sa kojim ni u Butmiru ni u Dejtonu nisu računali.
Dok god u raspravu o ovoj državi ne budu uključeni ljudi, ova zemlja će biti osuđena da bude nedovršena započeta skulptura koja ne liči ni na šta.
Ovih dana je objavljeno da je u BiH za vrijeme rata život izgubilo 99 000 ljudi.
Odnos koji uspostavimo prema ovih 99 000 nesrećnika je kamen temeljac kojim možemo povratiti sebi svoj ljudski oblik
Jer tek onog trenutka kada počnemo da ih kolektivno oplakujemo, ne radeći momentalno DNK i analizu nacionalne pripadnosti ove brojke, počećemo da se liječimo i ozdravljujemo kao društvo.
Postaćemo upotrebljivi za promjene i za normalan život.
A onda će valjda na red doći i tekst potpisnika ovih redova o globalnom zagrijavanju planete.