Mentalno zdravlje je vrlo osjetljiva tema o kojoj je ljudima uglavnom teško i škakljivo razgovarati, ali izbjegavanje razgovora i prebacivanje teme također neće pomoći.
Zato je jako važno da budemo otvoreni, razgovaramo o mentalnom zdravlju i međusobno podržavamo jedni druge.
Kažu ovo u Plavom telefonu koji putem broja 080 05 03 05 svaki dan prime oko 100 poziva i razgovora, od čega je između 10 i 15 savjetodavnih razgovora.
Kako za BUKU kaže koordinatora rada Plavog telefona, Maja Kovačević, ono što su takođe primjetili jeste da je broj poziva i prijava djece i mladi koji sumnjaju na nasilje sve veći- u 2023. čak duplo veći nego u istom periodu prošle godine!
Tako je u toku 2022. godine putem Plavog telefona zaprimljeno ukupno 14 800 poziva, 2 150 upita putem elektronskog savjetovanja (chat, e-mail i društvene mreže, Fejsbuk i Instagram) te je nadležnim institucijama prijavljena sumnja na nasilje nad 20 dječaka, 13 djevojčica, 5 muškaraca i 10 žena. Pored toga, za prva četiri mjeseca 2023. godine, zaprimljeno je 5 100 poziva, oko 800 upita putem chat savjetovanja te je nadležnim institucijama proslijeđeno 20 prijava sumnji na nasilje na nad djecom i odraslim osobama.
Djeca i mladi, priča za BUKU Kovačević, se najčešće javljaju kako bi razgovarali o problemima sa mentalnim zdravljem pri čemu su najzastupljenije teme strah i anksioznost, depresija, samopovređivanja i suicidalne misli i ideje: “ Od početka pandemije do danas primjetno je da se sve više osoba obraća savjetnicima Plavog telefona kako bi razgovarali upravo o ovoj temu. Poređenja radi, svake godine od početka pandemije, bude i do 6 puta više razgovora na ovu temu u odnosu na period prije pandemije. Takođe, važno je napomenuti da je u prethodnih pola godine primjetno povećanje broja razgovora u kojima pozivaocu navodi da imaju suicidalne misli i tendencije. U navedenom periodu broj poziva na ovu temu je bio 3 puta veći u odnosu na ranije mjesece, i u prosjeku savjetnici zaprime jedan do dva suicidalna poziva u toku radnog vremena”.
Pored mentalnog zdravlja, česta tema razgovora su i nasilje i zlostavljanje pri čemu je najzastupljenije emocionalno i fizičko zlostavljanje, te nasilje u porodici i nasilje putem interneta.
“Kada su u pitanju prijave sumnji na nasilje, najveći broj se odnosi upravo na nasilje u porodice, ali pored toga i na zanemarivanje, nasilje i uznemiravanje putem interneta te vršnjačko nasilje. U posljednjih nekoliko godina primjetan je povećan broj razgovora, ali i prijava sumnji na nasilje na internetu. Na primjer, u toku 2022. godine, broj razgovora koje se odnose na ovu temu je bio 3 puta veći u odnosu na 2021. godinu te i 10 puta veći u odnosu na 2020 godinu. Djeca i odrasli najčešće se obraćaju jer doživljavaju emocionalno nasilje putem interneta u vidu slanja poruka s uvredljivim ili prijetećim sadržajem, zatim zbog seksualnog uznemiravanja ili ucjenjivanja”, ističe Kovačević, dodajući da sa druge strane, kada govorimo o tome zašto se neka osoba počne ponašati nasilno, ne možse se pružiti jednostavan odgovor na to pitanje ili konkretno reći šta dovodi do nasilnog ponašanja jer na to mogu da utiču različiti faktori.
Prvi faktor je porodica u kojoj dijete odrasta i način na koji se roditelji/staratelji ponašaju prema njemu, dok su ostali faktori osobine ličnosti djeteta, zajednica u kojoj dijete odrasta, kvalitet školskog okruženja i uticaj medija u velikoj mjeri može da utiču na to kako će se dijete ponašate prema sebi, ali i prema drugima i svijetu u kojem živi.
Ukoliko djetetu nedostaje pažnje i topline u porodici, ističe naša sagovornica, izloženo je različitim oblicima nasilnog ponašanja veća je vjerovatnoća da za razvoj nasilničkog ponašanja kod djeteta: “Djeca modeluju ponašanje svojih roditelja/staratelj te ukoliko oni koriste fizičko kažnjavanje kao način da djetetu pokažu da njegovo ponašanje nije adekvatno ili koriste nasilje za rješavanje problema onda i dijete uče da je u redu koristiti nasilje i zastraživanje kako bi postiglo ono što želi. Pored toga, istraživanja su pokazala da djeca koja su impulsivnija, koja imaju višak energije, nemaju strpljenja ili su traumatizovana, da mogu biti podložnija nasilničkom ponašanju”.
Obzorom da smo proteklih dana često mogli čuti da se danas sa djecom dovoljno ne razgovara, da ih roditelji ne poznaju koliko bi trebali, da malo ili gotovo ništa ne znaju o dječijim željama, razmišljanjima i strahovima interesovalo nas je kakve zaključci se mogu izvući iz desetogodišnjeg rada stručnjaka Plavog telefona sa djecom, mladima i roditeljima koji su im se obraćali s različitim poteškoćama i problemima.
Kada su u pitanju porodični odnosi, ističe Kovačević, djeca su im se obraćala kako bi razgovarala o odnosu sa svojim roditeljima, o poteškoćama koje imaju u komunikaciji sa njima. Neki od njih su navodili da ne nailaze na razumijevanje i podršku od strane roditelja ili da nemaju dovoljno razvijen odnos povjerenja što im otežava da razgovaraju sa njima i saopšte im neki događaj koji je za njih uznemirujuću. Takođe, djeca i mladi su često navodili da odrasli ne shvataju dovoljno ozbiljno njihove problemi, da im govore -da su oni još djeca, da ne mogu imati probleme i da će vidjeti šta su problemi tek kada odrastu: ”Djeca i mladi to doživljavaju kao znak da oni i njihovi problem nisu dovoljno važni i da ih se ne razumije na adekvatan način. Kako navode, potrebno im je da ih se sada sasluša i pruži podrška jer im je sada teško. S druge strane, roditelji koji nas pozivaju, često navode kako nisu sigurni kako da postupe u odnosu sa djecom, na koji način da im postave granice, kako da im pruže podršku. Žele da razgovaraju i o adekvatnim vaspitnim stilovima, ali i o tome kako da postupe kada su zabrinuti jer primjete promjene u djetetovom ponašanju ili saznaju da njihovo dijete trpi nasilje. To nam govori da postoje odrasle osobe koje se interesuju za djecu i žele da ih upoznaju i razumiju, da budu tu za njih i pruže im podršku, te koji znaju šta se dešava u životima njihove djece ali isto tako, postoje i oni koje ne zanima djetetova dobrobit, koji zanemaruju dječije potrebe, nikada nisu tu za njih i ne trude se da saznaju šta djecu zanima i šta im je potrebno”.
Kovačević ipak zaključuje da su današnje generacije drugačije u odnosu na ranije, ali I da je to prirodno i za očekivati s obzirom na to da se i društvo razvija i napreduje i da je većina stvari drugačija. Možda neke stvari odrasli ne mogu da razumiju, dodaje, ali svakom djetetu bez obzira na period u kojem odrasta su potrebni ljubav, pažnja, sigurnost: “Veoma je važno da se odrasli interesuju za potrebe djece i mladih, da se otvoreno razgovara sa njim, da ih se pita kako su, kakva su njihova razmišljanja, želje, koji su njihovi strahovi, ali pored toga važno je djeci od početka postavljati jasne granice kakvo ponašanje je dopušteno, a kakvo nije, pružiti im strukturu i biti dosljedan u vaspitanju jer im to pruža sigurnost”.
Na pitanje koju su koraci koje moramo poduzeti kao roditelji, a potom i kao nastavnici, kao donosioci odluka da bi se stvari u društvu počele mijenjati na bolje naša sagovornica kaže: “Jako teško pitanje, na koje, smatram da ne postoji konkretan odgovor. Ali, bilo bi dobro da se prvo zapitamo šta je ono što želimo da mijenjamo u društvu, u kojim aspektima smo zakazali jer vjerujem da postoje mnoge pozitivne stvari, isto kao što postoje i one negativne. Isto tako, važno je da se ne čeka da se dogodi tragedija kako bi se poduzele određene promjene ili se pričalo o važnim temama kao što su nasilje i zlostavljanje ili mentalno zdravlje.
Navedimo na kraju da je od 2013. godine, od kada je banjalučko Udruženje Nove generacije pokrenulo Plavi telefon, ovaj broj pozvan 52.500 puta, upućeno je preko 4 500 upita putem chat savjetovanja, dok je nadležnim institucijama upućeno preko 180 prijava sumnji na nasilje nad djecom i odraslim osobama. Ono što je takođe bitno znati je da prilikom zvanja broja nije potrebno ostavljati lične podatke, a zahvaljujući kompaniji M:tel, svi pozivi su besplatni bez obzira na mrežu iz koje nas osobe pozivaju.
Aktivnosti Plavog telefon podržane i da se sprovede u saradnji sa organizacijom UNICEF Bosna i Hercegovina.