Svake godine ista priča. Od oktobra do marta, Bosna i Hercegovina guši se u vlastitom zraku. Sarajevo, Zenica, Tuzla, Kakanj, Banjaluka, Prijedor… gradovi su u kojima disanje postaje luksuz. Zagađenje koje godišnje odnese između 3.000 i 5.550 života prema međunarodnim procjenama kod nas se gura pod tepih. Naše institucije? Nema procjena, nema volje, nema odgovornosti. Lakše je ignorisati problem nego priznati vlastitu nesposobnost i umrežene interese.
A mi? Mi raspravljamo o „velikim brigama za mlade“. Banjaluka koja se već pet dana diše otrov, a gradski čelnik vodi debate o zabrani društvenih mrežama mladima, školskim uniformama, kladionicama…. Da li zna prvi čovjek Banjaluke zna da ta ista djeca za koju se tako oji udišu zrak koji bi u normalnoj državi zatvorio škole? Dok raspravljamo o moralu i društvenim mrežama, osnovni uslov za njihov zdrav razvoj, čist zrak, nije ispunjen.
Istovremeno, djeca širom Bosne i Hercegovine provode dane u učionicama gde su koncentracije polutanata višestruko iznad zdravstveno prihvatljivih vrijednosti, prema podacima UNICEF‑a i drugih međunarodnih analiza. Ta istraživanja pokazuju da su škole u BiH redovno među najzagađenijim mjestima u pogledu PM10, benzena, toluena, ksilenata i NO₂, supstanci koje su direktno povezane s povećanom prevalencom astme, čestim respiratornim simptomima i većom potrebom za terapijom kod djece.
Najnovija merenja unutrašnjeg kvaliteta zraka, uključujući rezultate Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, potvrđuju da su koncentracije PM2.₅, PM10, CO₂ i isparljivih organskih jedinjenja u školama često iznad preporučenih vrijednosti, naročito tokom sezone grijanja, i reflektuju ili dodatno pogoršavaju već loše vanjske uslove.
Prema UNICEF‑ovoj klimatskoj analizi za djecu, gotovo 100% djece u BiH je izloženo PM2.₅ vrijednostima znatno iznad WHO preporuka. U nekim gradovima, poput Lukavca, godišnje prosječne koncentracije PM2.₅ bile su i do 9 puta veće od svjetskih granica za sigurnu izloženost, dok su u Sarajevu dnevne vrijednosti dosezale ekstremnih 221 µg/m³ – što je 15 puta više od WHO‑ovog sigurnog nivoa.
Zagađenje zraka nije apstraktan problem, ono usporava razvoj pluća djece, povećava rizik od hroničnih bolesti i doprinosi ukupnoj smrtnosti povezanoj s onečišćenjem zraka. BiH se godinama nalazi među zemljama sa najlošijom kvalitetom zraka u Evropi.
Ipak, uprkos ovim jasnim podacima i stalnim upozorenjima, odgovori iz strateških institucija izostaju. Ne postoji sveobuhvatan državni plan za redukciju emisija, ulaganje u modernu energetsku infrastrukturu, ventilaciju u školama ili sistematsko praćenje kvaliteta zraka u realnom vremenu. Bosna i Hercegovina može biti zemlja u kojoj djeca odrastaju zdravo, ali to neće biti moguće dok se prioriteti ne preokrenu. Svaka nepreduzeta mjera danas znači da će neko dijete sutra biti žrtva vlastite neaktivnosti.