Najčešći počinitelji nasilja su, navodi on, osobe iz okoline pacijenta – članovi porodica pacijenata i druge osobe u pratnji

Nasilje nad zdravstvenim radnicima u Bosni i Hercegovini izuzetno je rašireno i predstavlja ozbiljan problem za zdravstveni sistem – pokazuje istraživanje “Prevalencija i uticaj nasilja na radnom mjestu nad zdravstvenim radnicima u Bosni i Hercegovini“, koje su proveli nefrolog mr. sci. dr. Vedad Herenda, Elvedina Žiga i Dženana Hrlović.

Izloženi riziku

Kako je Herenda izjavio za Fenu, čak 93,4 posto zdravstvenih radnika u BiH je tokom svoje karijere doživjelo neki oblik nasilja na poslu, dok je 70,6 posto navelo da su bili izloženi nasilju u posljednjih 12 mjeseci. Najčešći počinitelji nasilja su, navodi on, osobe iz okoline pacijenta – članovi porodica pacijenata i druge osobe u pratnji.

“Nasilje na radnom mjestu obuhvata incidente u kojima su radnici zlostavljani, ugrožavani ili fizički napadnuti u okolnostima vezanim za njihov posao, uključujući i putovanje na posao. Zdravstveni radnici su zbog stalnog kontakta s pacijentima posebno izloženi riziku od agresije, što čini čak 75 posto svih prijavljenih slučajeva nasilja na radnom mjestu”, kaže Herenda.

Naučni rad objavljen je u zadnjem broju međunarodno recenziranog časopisa Croatian Medical Journal, a provedeno je pomoću upitnika Svjetske zdravstvene organizacije u kojem su učestvovali različiti profili zdravstvenih radnika.

Rezultati pokazuju da je verbalno nasilje najrasprostranjeniji oblik zlostavljanja, javlja se dvostruko do deset puta češće od fizičkog nasilja, i to posebno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U BiH je pojava nasilja viša nego u većini zemalja jugoistočne Evrope – viša nego u Bugarskoj i Srbiji, ali niža kada je riječ o fizičkom nasilju. Slične stope zabilježene su u Gruziji, Etiopiji i Bangladešu, dok su stope verbalnog nasilja u BiH čak više nego u Latinskoj Americi.

Herenda ističe da su ranije međunarodne studije kao značajne riziko faktore prepoznavale probleme poput nedostatka osoblja i dugih lista čekanja na uslugu. I u ovoj studiji je najveći broj ispitanih osoba ove faktore naveo kao glavne pokretače nasilja nad zdravstvenim radnicima.

Kako je upozorio Herenda, situacija je posebno zabrinjavajuća u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, gdje ustanove često nemaju adekvatno obezbjeđenje, za razliku od bolnica.

“Mnogi zdravstveni radnici izrazili su zabrinutost da će se nasilje u budućnosti pogoršati. Sličan trend bilježi se i u drugim zemljama, primjerice, u Velikoj Britaniji se broj napada na zdravstvene radnike u primarnoj zaštiti udvostručio u posljednjih pet godina”, kazao je Herenda.

Iako su nalazi zabrinjavajući, ističe da institucionalni odgovor na nasilje u BiH ostaje slab. Mnogi zdravstveni radnici ne prijavljuju incidente zbog nepovjerenja u sistem, straha od odmazde ili nepostojanja jasnih procedura. Većina onih koji su nasilje prijavili bila je nezadovoljna načinom na koji su njihovi slučajevi riješeni.

Nemamo posebni zakon

“Bosna i Hercegovina nema posebni zakon koji bi štitio zdravstvene radnike od nasilja. Postojeći zakoni o radu i zdravstvu su neprecizni i često se ne provode, dok izostanak strožih kazni dodatno otežava borbu protiv ovog problema”, upozorio je dr. Herenda.

Prema njegovom mišljenju, pored postojećih zakonskih reformi, potrebna su dodatna zakonska rješenja kojima bi se nasilje nad zdravstvenim radnicima kriminalizovalo, kao i uvođenje vidljivog sigurnosnog osoblja te politike nulte tolerancije u zdravstvenim ustanovama, što su ključni koraci ka rješavanju ovog problema.

“Nasilje nad zdravstvenim radnicima ne pogađa samo pojedince, već direktno ugrožava i kvalitet zdravstvene zaštite. Pružanje usluga je otežano i postaje sve skuplje, što se osjeti u cijelom sistemu. Ako se ne reaguje na vrijeme, zdravstveni sistem može ostati bez stručnog kadra, posebno u primarnoj zaštiti, što bi dodatno smanjilo dostupnost usluga građanima”, zaključio je dr. Herenda.