U ustanovama za mentalno zdravlje, štićenike poredaju uz zid, a njihova higijena se održava prskanjem vodom. Ova alarmantna situacija otkriva katastrofalne uslove života ovih ranjivih osoba, koje su često prepuštene same sebi, a najlošija situacija je u Bolnici Modrića. Izjavila je ovo narodna poslanica Zagorka Grahovac u Buka podcastu, komentarišući prateći izvještaj Ombudsmana BiH o stanju u ustanovama za smještaj osoba sa intelektualnim i mentalnim poteškoćama u BiH.
Grahovac je naglasila da su uslovi u ovim ustanovama “katastrofalni”, s naglaskom na nedostatak osoblja i brigu o štićenicima. Mnoge porodice odbacuju svoje članove s mentalnim bolestima, ostavljajući ih bez podrške i adekvatnog zbrinjavanja. Pored toga, postoji pritisak Evropske unije da se ova lica vraćaju u svoje porodice, ali mnoge porodice ne žele da ih prihvate zbog stigme.
Izvještaj ukazuje na strašne uslove higijene, gdje se štićenici suočavaju s potpunim zapostavljanjem. “Sredstva koja država izdvaja za njihovo zbrinjavanje su mizerna”, istakla je Grahovac. Na sjednici odbora za prijedloge, predstavke i društveni nadzor, donesen je zaključak da se mora podnijeti inicijativa za značajno povećanje budžetskih sredstava za zbrinjavanje ovih osoba.
Ova situacija je hitan poziv na akciju, jer svako ljudsko biće zaslužuje dostojanstvo i brigu, a posebno oni koji se bore s mentalnim problemima. Grahovac je apelovala na društvo da se bori za prava štićenika, koji su potpuno zapostavljeni i nemaju nikoga da se zalaže za njih.
U pratećem izvještaju Ombudsmena Bosne i Hercegovine ukazano je na brojne nedostatke u svih 11 ustanova za smještaj osoba s intelektualnim i mentalnim teškoćama, posebno u pogledu standarda i tretmana. Iako se stanje poboljšalo od 2010. godine u određenim segmentima, ključni problemi ostaju, uključujući nedostatak medicinskog i kvalifikovanog kadra. Stagnirao je i proces deinstitucionalizacije. Iako neki korisnici mogu samostalno živjeti uz podršku, nijedna ustanova nema razvijeno stanovanje u zajednici. Takođe, zdravstvene ustanove često služe kao produžetak socijalnog sektora, gdje pacijenti ostaju zbog odbijanja porodica da ih prime.
Kako se navodi u izvještaju, Bolnica Modriča se suočava s ozbiljnim problemima, uključujući nedostatak proširenih smještajnih kapaciteta i minimalna ulaganja u infrastrukturu. Uslovi smještaja pacijenata su na granici prihvatljivosti, što ugrožava njihovo zdravlje i oporavak. I Dom Nahorevo se suočava s izazovima zastarjelosti objekta i nedostatkom kadra. Iako su korisnici zadovoljni uslugama, smanjenje kapaciteta i niske plate otežavaju privlačenje i zadržavanje stručnog osoblja. Navedeno je i da se ustanova Pazarić suočava s rizičnim finansijskim modelom i nedostatkom vozila za prevoz korisnika, dok se Bolnica Sokolac suočava s smanjenjem broja pacijenata zbog prebacivanja u forenzičku psihijatriju. Međutim, dugovi i neadekvatni uslovi smještaja i u ovoj ustanovi ozbiljno ugrožavaju kvalitet zdravstvene zaštite.
Žalbe
U izvještaju je navedeno da su se Ombudsmani suočili s brojnim žalbama osoba s intelektualnim i mentalnim poteškoćama. Jedna od najčešćih žalbi odnosi se na tešku ekonomsko-socijalnu situaciju porodica koje brinu o ovim osobama. Tako je podnositeljica žalbe, majka koja se stara o kćerki bez poslovne sposobnosti, istakla da njen mesečni prihod iznosi samo 200,00 KM. U teškoj materijalnoj i zdravstvenoj situaciji, zatražila je pomoć od nadležnog centra za socijalni rad, koji je obećao da će istražiti njen slučaj i razmotriti mogućnost socijalne pomoći.
Pored ekonomske krize, podnositelji žalbi se suočavaju i s nedostatkom adekvatne podrške. U jednom slučaju, roditelj je zatražio pomoć u ostvarivanju proširenog prava na ličnu asistenciju za sina s višestrukim smetnjama. Iako su Ombudsmani preporučili izmjene odluke Skupštine Grada Prijedora, lokalne vlasti su odbile zahtev, smatrajući da bi promene narušile koncept lične asistencije.
Prilagođenost prava potrebama korisnika također je izazov. U jednom slučaju, podnositeljica iz Opštine Ilijaš žalila se na neuslove stana koji joj je dodijeljen. Ombudsmani su intervenisali, a Opština je na kraju obezbedila novi stan na privremeno korišćenje.
S obzirom na to da su mnogi korisnici smešteni u ustanovama, slučajevi smještaja izazivaju dodatne brige. Žalitelj se obratio Ombudsmanu zbog sestre koja je, nakon deset godina boravka u edukativno-rehabilitacionom centru, obaveštena da će biti izbačena zbog problematičnog ponašanja. Tokom postupka, Centar za socijalni rad je odlučio o njenom premještaju u drugu ustanovu, naglašavajući potrebu za podrškom stručnog tima.
Na kraju, ne može se ignorisati ni problem imenovanja staraoca. Podnositeljica žalbe ukazala je na to da Centar za socijalni rad Teslić pokušava da je razreši dužnosti staraoca njenog brata koji boravi u Domu za lica s invaliditetom, iako je redovno dostavljala potrebne izveštaje. Ministarstvo je intervenisalo, poništavajući odluke Centra zbog nedostatka adekvatnih dokaza.
Ova situacija ukazuje na hitnu potrebu za reformom sistema socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini. Kako bi se obezbedila prava osoba s intelektualnim i mentalnim poteškoćama, neophodno je preispitati zakonske okvire i poboljšati saradnju između institucija. U suprotnom, njihova prava će i dalje ostati na marginama društva.
Roditelji njegovatelji
Ombudsmani su zaključili da bi trenutna zakonska rješenja u Republici Srpskoj mogla dovesti u nezavidan položaj porodicu i njenu ulogu u procesu zbrinjavanja osoba s invaliditetom. “Neophodno je preduzeti aktivnosti u smislu izmjene zakonskih rješenja kada su u pitanju prava roditelja njegovatelja, koja ne bi trebalo da prestanu sa navršenih 30 godina starosti djeteta. U pitanju su djeca s teškim invaliditetom čije je stanje nepromijenjeno, čiji je invaliditet trajan, te samo zbog godina djetetovog života roditelj gubi pravo na status roditelja njegovatelja. Radi se o roditeljima koji upravo zbog pružanja svakodnevne njege svom djetetu ne mogu da rade”, stoji u izvještaju.