Na drugu stranu direktor Arcorea Vladimir Rudić kaže da su i stanovnici i lokalna vlast podržavali istraživanje okončano prošle godine. Otpor je, kaže on, u funkciji lokalnih izbora. Postoji ekonomski osnov za podnošenje zahtjeva za eksploatacionu koncesiju.
“18 mjeseci planiramo da radimo sa stanovništvom analizu svih uticaja koji se odnose na životnu sredinu nakon toga sve ostale dozvole i svi ostali zahtjevani dokumenti koji su neophodni i tek dobijanjem odobrenja za eksploataciju možemo početi sa eksploatacijom”, izjavio je Rudić za BHRT
Dozvolu za kopanje litijuma dalo je nadležno Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske. Geološka istraživanja su završena, a sada je odluka na Vladi Republike Srpske, koja bi trebalo da odluči o davanju koncesije za eksploataciju litijuma. To bi, smatraju građani, zaustavilo život u Loparama.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da se u Loparama ništa neće desiti dok ne bude postignut konsenzus sa lokalnim stanovništvom o nalazištu litijuma, da treba koristiti razvojne šanse, ali da neće biti dozvoljeno zagađivanje životne sredine.
“Uslov da se bilo šta radi jeste da se prave fabrike za preradu, ekološki na najvišim standardima”, rekao je Dodik za RTRS, navodeći da je litijum danas najvrednija ruda, te da u tom kraju ima i drugih traženih metala.
Dodik je naglasio da se nikome ništa neće dati u koncesiju, kao i da nije riječ samo o litijumu, budući da je, kako je naveo, na tom lokalitetu nađeno još drugih vrijednih metala
Predsjednik Republike Srpske naglasio je da postoje tehnologije koje su potpuno ekološki prihvatljive, te da Srpska neće dati dozvolu nikome ko zagađuje životnu sredinu. Kako je rekao, nalazišta su razvojna šansa koju ne treba propustiti.
“Mi ćemo za ove poslove angažovati stručnjake. Ništa se neće desiti dok se ne postigne konsenzus sa lokalnim stanovništvom. Nikakva zagađenja se neće desiti”, naglasio je Dodik.
Načelnik Lopara, Rado Savić, rekao je da građani Lopara, svojim potpisima šalju jasnu poruku da ne žele rudnik litijuma na Majevici.
„Mi ćemo ovu peticiju odnijeti u Narodnu skupštinu Republike Srpske. Napisali smo i deklaraciju u kojoj od Narodne skupštine tražimo da zaduži Vladu da ne otvara rudnik litijuma na Majevici. Ovo je prva faza naše borbe da se ne desi ova eksploatacija litijuma, a u narednom periodu odlučićemo se za dalje korake. Pozivam i Vladu Republike Srpske i Narodna skuštinu Republike Srpske i sve poslanike da ipak prihvate ovo i da poslušaju jasan stav stanovnika majevičkog kraja“, zaključio je Savić.
Njegov stranački šef, Milan Miličević rekao je, da ukoliko Vlada Republike Srpske i Komisija za koncesije drznu da daju dozvole za eksploataciju litijuma, koristiće se svi oblici građanske neposlušnosti da ih zaustave.
“Izvešćemo na ulice ne hiljade, nego desetine hiljada ljudi i spriječiti narušavanje ekosistema, ugrožavanje života ljudi i budućih generacija. Čin potpisivanja peticije protiv litijuma i protiv svega što šteti zdravlju ljudi i djeluje na narušavanje ekosistema je samo jedan od naših vidova institucionalne borbe protiv iskopavanja, istraživanja, prerade litijuma, magnezijuma i svih drugih štetnih sastojaka u bilo komu dijelu Republike Srpske, ne samo ovdje u Loparama već i na Majevici, Ozrenu, Posavini ali i širom Republike Srpske” poručio je Miličević iz Lopara juče.
Korak dalje ide Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine. On kaže da neće biti dovoljan jedan protest nakon kojeg ćemo se razići i otići svojim kućama, neće biti dovoljno organizovati ni deset protesta.
“Prave borbe nas očekuju sljedeće godine, kada se izbori završe i kada maske padnu. Za borbu neće biti dovoljna peticija, ma koliko bila masovna, ne umanjujem značaj, potrebna je ali daleko je od dovoljne. Neće biti dovoljan jedan protest nakon kojeg ćemo se razići i otići svojim kućama, neće biti dovoljno organizovati ni deset protesta, kada dođe trenutak morate biti svjesni da jedina prava borba će podrazumijevati danonoćne straže na Majevici, blokadu puteva i masovan izlazak građana na ulice”, smatra Petrović.
Prema negovim riječima, Majevica i Semberija se ne mogu odbraniti ni u skupštinskim klupama, ni za govornicama, ni na društvenim mrežama.
“U svakoj borbi stajao sam rame uz rame sa svojim narodom, i to se neće promijeniti. U bici za Majevicu i Semberiju stajaću prvo kao čovjek koji ovdje vidi svoj život i koji želi da sutradan svoju djecu odgaja u rodnom kraju, kao ljekar koji zna kakve pogubne posljedice po zdravlje nosi otvaranje rudnika i eksploatacija litijuma, kao potomak onih koji su na toj Majevici krvarili, na kojoj su ostajala beživotna tjela onih koji se nisu borili za pustoš već opstanak, i na kraju kao gradonačelnik kojeg je narod izglasao i doveo na vlast”, poručio je Petrović.
Tokom prošlog vikenda i mještani Šipova okupili su se u velikom broju kako bi ukazali na problem otpadne piljevine i prašine koju ispuštaju lokalna preduzeća za preradu drveta koja se nalaze u samom gradu, a na šta lokalna vlast i inspekcijski organi ne reaguju.
I Bistričani su odlučni da odbrane svoju zemlju. Oni su održali još jednu protestnu šetnju zbog otvaranja rudnika lignita u sred njihovog sela. Sa protesta su poručili da im rudnik stvara mnoge probleme. Njihov krik nadležni ne žele da čuju. Nedavno su podnijeli i prijave protiv nadležnih – kako investitora, tako i Grada Prijedora te Republike Srpske.
Šta nam govore ovi protesti i okupljanja? Budi li se ekološka svijest građana ili se radi o političkom ubiranju poena zarad lokalnih izbora?
Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu, je bio prisutan u Loparama prošle sedmice. On smatra da je, kada je u pitanju okupljanje građana i građanki oko neke teme u koju su ušli svjesno da odbrane svoje pravo na zdravu životnu sredinu, odbranu prostora od invazivnih projekata i slično, jedno od najsvetijih dužnosti čovjeka.
“Ono za sebe veže veliki broj ljudi koji se ne dijele po etničkim opredljenjima, vjerskim uvjerenjima i političkim pogledima, već se vežu onako iskreno kako bi i trebalo na ovim prostorima. I sve se to dešava prirodno bez intervencije bilo koje organizacije domaće ili strane ili bilo kog projekta pomirenja i podizanja kapaciteta, tako da će isto biti uspješno i iznjedriće nove pokrete, saradnje i razvoje društvenih zajednica” ističe Dakić za BUKU.
Kako kaže jedan od pokazatelja da su ljudi na pravom putu jeste i to da se predstavnici određenih političkih partija sve više moraju opredijeliti za šta su.
“Moraju da progovore iako su do sada uglavnom ćutali a mnogi još uvijek ćute. Bunt naroda će biti upravo diretno proporcionalan onoliko koliki pritici na određeno područje bude, onoliko koliko trenutna politika bude pokušavala da ne čuje građane na fin i još uvijek demokratski način. No pred građanima su prije svega niz načina na koji mogu da protestuju ali i ono do čega se nadam neće doći, a to su protesti koji će pokazati da su građani odlučni u svojoj borbi” zaključuje naš sagovornik.
Lokalno stanovništvo Lopara i odlučno je u otporu prema planiranom otvaranju rudnika litijuma na Majevici, naglašavajući zabrinutost za ekološke i zdravstvene posljedice takvog projekta. Njihova peticija, ali i veće učešće političkih stranaka na terenu, mogli bi rezultirati u konkretnija institucionalna rješenja – pput usvajanja deklaracije o zabrani eksploatacije. Na drugu stranu vlasti učešće opozicionih političara na ovakvim protestima vide kao odličnu priliku pred izbore. Iako je Predsjednik Republike Srpske obećao da ništa neće biti odlučeno bez konsenzusa sa lokalnim stanovništvom, ističući važnost ekoloških standarda i potrebu za stručnom analizom, lokalni političari poput Petrovića i Savića pozivaju na jače oblike otpora, uključujući masovne proteste i blokade, ukoliko se njihovi zahtjevi ne uzmu u obzir.
Slučaj Lopara, ali i Bistrice, Šipova i mnogih drugih ilustruju širi trend rastuće ekološke svijesti i volje građana da se bore protiv projekata koji ugrožavaju njihovu okolinu i zdravlje.
Kako kaže Tihomir Dakić, kada je u pitanju slučaj Lopare, narod je rekao svoje a i predstavnici lokalne zajednice su rekli svoje.
“Narod mora da drži za riječ izabrane predstavnike prije i poslije izbora. Na kraju, posljednja će uvijek biti ona od naroda”.