Negdje u tom periodu postala je majka i osjetila je na svojoj koži sa kakvim se nedaćama susreću žene povratnice. Mnogo nepravde i diskriminacije svake vrste motivisale su je da već kao mlada majka pokrene inicijative za rješavanje problema koji su se u tom periodu isticali u Glamoču.
”Veliki sam rodoljub i imam ogromnu ljubav prema ovom gradu. On je mali planinski raj pun prirodnih ljepota i najljepše mjesto na svijetu. Tu su čist vazduh, voda i priroda. Odmah nakon školovanja u Banjaluci vratila sam se u svoj rodni kraj, gdje me zatiče velika nepravda, kako prema pojedincu, tako i kolektivna. Vremenom sam se odlučila da se na svoj način suočim sa svakom od tih nepravdi", rekla je Jelka u razgovoru za Buka magazin.
Ubrzo je uvidjela u kakvim problemima se nalaze mladi roditelji njezinog kraja. I sama je bila roditelj, pa je kao mlada majka odlučila da se počne ozbiljnije baviti aktivizmom. Postala je pokretač mnogih inicijativa, kako prema opštini, tako i prema ministarstvima.
”Ne podnosim diskriminaciju, nebitno prema kome se diskriminacija primjenjuje, i nepoštovanje prava i zakona. Ljuti me urušavanje demokratskih i osnovnih ljudskih prava na koja svaka osoba ima pravo. Naučena da na loše i nepravdu odgovaram dobrim djelima, moja početna odluka je bila da pokrenem edukativno udruženje sa obimnijim statutom uokvirenim svim problemima koje nas okružuju, a sa kojim sam bila spremna da se suočim”, kazala je aktivistica.
Njena prva inicijativa bila je motivisana problemom neizučavanja srpskog jezika i nemogućnosti djece srpske nacionalnosti da se upoznaju sa svojim maternjim jezikom, da čitaju knjige na ćirilici i srpske pisce, samim tim i nemogućnost da se upoznaju sa istorijom srpskog naroda.
”Moje rješenje je bilo u obnovi manastirske biblioteke sa svim naslovima na ćirilici, istorijskim i duhovnim knjigama, u čemu sam sa manjim timom ljudi vrlo brzo uspjela. Manastirska biblioteka se nalazi u manastiru “Veselinje”, udaljenom par kilometara od samog grada i broji preko pet hiljada kvalitetnih naslova. Tu biblioteku smo stavili u funkciju, a iznajmljivanje knjiga je besplatno”, naglasila je Jelka.
Ona ističe da Glamoč nije samo prelijepo malo mjesto sa prirodnim ljepotama, već da ono čuva i tradiciju koja se ogleda u raznim stvarima, a neke od njih su i rukotvorine poznate širom svijeta. Žene koje rade rukotvorine koriste posebnu staru izradu veza koji krasi glamočku narodnu nošnju. Jedno od autohtonih obilježja ovoga kraja je i legendarno glamočko Gluvo kolo.
”Kako su svi ti tradicionalni pečati pomalo izumirali, naše udruženje je odlučilo da se svakodnevno pozabavi edukacijom polaznica na izradi tehnika ručnog rada u koje spada vez, heklanje, pletenje, tkanje, te šivanje modernijim tehnikama kao što je dekupaž tehnika. Osim rada s platnom, izrađujemo i oslikavamo suvenire, a njihovom prodajom se održava rad udruženja”, naglasila je naša sagovornica.
Dodala je da se edukacija polaznica ove godine pokazala korisnom, jer su edukovane žene šile zaštitne maske potpuno besplatno za stanovništvo, bolnicu, školu, socijalno ugrožene i korisnike pučke kuhinje.
”Udruženje je za vrijeme pandemije imalo posebnu organizaciju za prikupljanje pomoći za najugroženije. Aktiviran je broj telefona za potrebe prevoza do prodavnica, bolnice, ili usluge kupovanja za grupu ljudi koji su u tom period imali zabranu izlazaka. Dobili smo značajnu podršku, pažnju i povjerenje naših sugrađana, ali i institucija. Podržali su nas i zemljaci raseljeni širom planete”, istakla je aktivistica.
Popuštanjem mjera zaštite još uvijek nisu bila aktivirana javna događanja, pa je udruženje ”Runolist” osmislilo projekat “Šareni mjesec”. Akcija je pokrenuta inicijativom udruženja da se relevantni ljudi iz različitih oblasti odazovu i učestvuju u kulturno-umjetničkim dešavanjima i na taj način društveni život građana učine zanimljivim i u toku pandemije.
”Naša inicijativa je od strane medicinske struke okarakterisana kao jako korisna i neophodna. Nalazimo se u situaciji kada je stanovništvo bombardovano informacijama o korona virusu i svi su jako opterećeni novonastalom situacijom. Željeli smo da skrenemo pažnju i na ljepše stvari kako bismo očuvali ljudsku psihu i rasteretili običnog čovjeka”, naglasila je Jelka.
Povodom ove inicijative Udruženja, odazvao se slikar Ognjen Radumilo porijeklom iz Glamoča, koji živi u Banjaluci, te profesionalni fotograf Dragan Martić, koji u Banjaluci radi sa modnim agencijama i poznatim manekenkama i fotomodelima.
”U saradnji sa ovom dvojicom umjetnika uradili smo dva projekta. Ognjen nam je pomogao da ostvarimo odavno planirani osvrt na poznatog operskog pjevača Miroslava Čangalovića, koji je rođen u ovom gradu. Tom prilikom, Ognjen je oslikao prvi ikad urađen mural u Glamoču portret Miroslava Čangalovića. Oslikavanje je ispraćeno uživo preko društvenih mreža i znatno zaokupiralo pažnju pratilaca i poštivalaca lika i djela Miroslava Čangalovića. U saradnji sa Draganom pokrenuli smo školu za djecu. U pitanju su tri edukativna projekta škola fotografije, te škola za manekene i fotomodele. Danas u Glamoču imamo osposobljenu prostoriju za rad na fotografiji. U toj prostoriji su izložene fotografije najljepših motiva ovoga kraja, a uradili su ih mladi članovi naše škole”, rekla je Jelka.
Udruženje ”Runolist” pored aktivnih projekata radi i humanitarne akcije, a većina tih akcija su okrenute najmlađima.
”Članice su radile na izradi i šivanju gnijezda za bebe, koje smo darovali svim bebama rođenim u vrijeme pandemije. Sakupljamo donacije za novorođenu dijecu. Nažalost, ovdje nemamo puno tek rođenih beba, ali onima koje dođu na svijet pokušavamo da pomognemo koliko možemo. Uglavnom, naš angažman se bazira na edukaciji, pomoći i radu sa djecom. Humanitarnom akcijom udruženje je uspjelo da napravi dječje igralište u centralnom parku u Glamoču”, objasnila je predsjednica udruženja.
Ona se osvrnula i na nedavnu akciju kojom je njeno udruženje pomoglo svom zemljaku nastanjenom u Banjaluci. On se nalazio u nezavidnom položaju i živio jako loše.
”Radi se o vojnom invalidu koji je boravio u neuslovnoj kući. Bolestan je i bez osnovnih sredstava za život. Naše udruženje je aktiviralo poznanike, pa smo našli donatore uz pomoć kojih smo uspjeli nesrećnog čovjeka smjestiti u dom za nezbrinute. Pokrili smo sve troškove za liječenje, terapije i smještaj za četiri mjeseca. Mnogo sam ponosna na tu akciju”, izjavila je Jelka.
Ona je istakla da njeno udruženje radi na umrežavanju i saradnji sa sličnim udruženjima, te da je u stalnoj saradnji s dijasporom i zemljacima iz regiona.
”Sarađujemo sa institucijama, opštinom i kantonalnim ministarstvom u Livnu. Otvoreni smo i spremni za nove saradnje i rad sa svima onima koji imaju volju da probleme rješavaju i suoče se sa životnim nedaćama. Mnogo se ponosim raznim završenim i većim i manjim projektima. Moram da istaknem činjenicu da svi članovi ovog udruženja čine žene, ali to nam nije bila namjera. To je tako iz razloga što se udruženje bavi rukotvorinama gdje su uglavnom angažovane žene. Naravno da smo naše projekte uspješno završavali i angažmanom od strane muškaraca i otvoreni smo prema svima koji žele da sarađuju s udruženjem bez obzira na spol, vjeru i naciju”, napomenula je Jelka.