U društvu nedovoljno razvijene demokratije, kakvo je bosanskohercegovačko, nakon zločina nad ženama, često se postavljaju glupa (ne znam kako ih drugačije okarakterisati) pitanja: zašto je ubio, šta je uradila… i ostale mizogine nebuloze. Mnogi naši sugrađani misle da postoji opravdanje za zločin, da žena može biti kriva, da je „zaslužila“ i tako unedogled. Činjenica je da smo duboko patrijarhalno društvo, u kojem je normalizovano rodno zasnovano nasilje, u kojem žena treba da služi muškarcu i radi samo poslove koje je primitivno društvo sortiralo po rodovima.
Hiljade žena, muškaraca, građana, građanki, aktivista, aktivistkinja… u 19 gradova širom Bosne i Hercegovine izašlo je na ulicu uz jasnu poruku – Naša bol je vaš sram.
Nakon femicida u Bihaću, samoorganizovane žene, kojima su i brojni muškarci pružili podršku, odlučile su na ulici reći NE. NE nasilju nad ženama. NE femicidu…
Na proteste je izašla i univerzitetska profesorica Sarina Bakić, koja kaže da je izuzetno važno danas biti na ulicama širom Bosne i Hercegovine.
„Moramo konačno uraditi nešto i da se u legislativnom polju, u javnoj sferi, sociološkoj sferi, neke stvari promijene, kako bi se riješio ovaj problem na nekoj dugoročnoj stazi“, kaže Bakić za BUKU.
U društvu u kojem su muškarci (dominantno) osobe koje su najhrabije dok drže ruku na vratu žene i u kojem policajci žmire na nasilje nad ženama, podrška muškaraca ženskoj borbi je rijetka, ali prijeko potrebna.
Aktivista Dalibor Tanić, u razgovoru za BUKU, tokom protesta u Sarajevu, kaže da su protesti jedan od načina kojima se može artikulisati šta je, zapravo, femicid, kada partneri smatraju da imaju slobodu da oduzmu život svojoj partnerici.
„Jako je bitno pravim imenom nazvati ovaj fenomen, kako bi javnost mogla to da percipira ii kako bi to u jednom momentu moglo da ima neki pravni, zakonski epilog, da bi se spriječilo da se to dalje dešava. Ovo je prvi protest, koliko ja znam, ovakve vrste, bar u Sarajevu, gdje javnost jasno i glasno kaže STOP, stop ubijanju žena. Mi smo ovo kao javnost prepoznali. Čini mi se da se to ne bi dešavalo da nije bilo nekoliko uzastopnih ubistava žena, ne samo u BiH, nego i u regionu, i upaljen je crveni alarm da moramo reagovati“, kaže Tanić.
Glumica Hasija Borić izašla je na ulice Sarajeva kako bi pružila podršku svim ženama žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Govoreći o tome da mnogi znaju za nasilje u svom komšiluku, ali ga ne prijavljuju, napominje da je zakonska obaveza prijaviti krivično djelo, jer ako to ne učinite, vi ste saučesnik. U našem društvu nedostaje prevencije i uglavnom se angažujemo nakon zločina, a Borić upozorava da je ženi podrška potrebna prije nego što postane žrtvom.
„Naše društvo mora imati mehanizme koji će pomoći ženi u raznim situacijama, ona mora imati psihosocijalnu pomoć, mora imati prvo snagu i slobodu sama da prijavi da se njoj to (nasilje) dešava. Mora imati pomoć društva, razne vidove savjetovanja, razne vrste institucionalne podrške“, rekla je Borić za BUKU.
Ključno je, dodaje, da shvatimo da je prevencija ključ, jer djelovanje nakon što se desi zločin žrtvi ne pomaže. Kvalitetnu prevenciju neophodno je ugraditi u obrazovni sistem.
„Fantastično je to što su se organizovale žene u jednom danu u oba entiteta ,od Goražda do Bihaća. Bitno je da mi osjećamo žene. Vidimo da je nama nesreća zajednička. To je nešto što nas povezuje. Ako će nas nešto ujediniti, to će biti osjećaj zajedničke nesreće, jer mi živimo u nesrećnom društvu iz kojega se ljudi iseljavaju, gdje ljudi žive siromašno, na ivici egzistencije, gdje su djeca silovana, gdje su žene silovane, gdje se dešavaju ubistva… Imamo desetine zajedničkih stvari i one su nešto što će nas možda ujediniti“, poručuje Borić.
Mirovna aktivistkinja Maida Zagorac kaže da je danas poslata jasna poruka – dosta toleranciji rodno zasnovanog nasilja.
„Zahtijevamo nultu stopu tolerancije rodno zasnovanog nasilja. Povod za proteste je bio posljednji slučaj femicida u Bihaću, gdje je nasilnik ubio ženu, a potom je nestao. Ovo nije jedini slučaj, od 2017. godine ubijeno je 60 žena u BiH. Osim toga, postoje brojni slučajevi rodno zasnovanog nasilja koji nisu prepozanti kao takvi. Drago mi je vidjeti da je na proteste izašlo jako puno žena i muškarca, različitih godina, roditelja sa svojom djecom, da od malih nogu razvijaju vrijednosti i s njima razgovaraju o značaju sprečavanja rodno zasnovanog nasilja“, rekla je Zagorac.
Ona upozorava na poraznu statistiku koja svjedoči da je u BiH 48% žena doživjelo neki vid rodno zasnovanog nasilja: porodično nasilje, femicid, silovanje ili drugi oblik seksualnog nasilja.
„Zahtijevamo uvođenje pravne definicije femicida, uvođenje krivičnog djela femicida, strožije kazne za počinitelje femicida, implementaciju Istanbulske konvencije. Ona je u BiH ratifikovana 2013. godine, ali njenu punu implementaciju, nažalost, čekamo devet godina“, poručuje Zagorac.
Vlasti u BiH su i te kako svjesne problema, pa bi u narednom periodu trebalo da počnu djelovati, jer im je to posao za koji su plaćeni. No, za to je potrebna promjena paradigme i uvjerenja da žena nije ničije vlasništvo i ničija vreća za udaranje.