Komunkologinja Aida Feraget je najduži dio radnog vijeka provela u sektoru odnosa s javnostima (PR) i marketinga u BiH. Radno iskustvo sticala je vođenjem različitih komunikacijskih projekata, te vođenjem odnosa s javnostima i internog komuniciranja za međunarodne/humanitarne organizacije, međunarodne i domaće kompanije i agencije, kao i u nevladinom sektoru. Svoje vještine i iskustvo komunikologinje zadnjih 15 godina koristi za pružanje podrške neformalnoj mreži aktivista i organizacija usmjerenih na promociju ljudskih prava marginalizovanih grupa u BiH, posebno žena i LGBTQ osoba. Ona je lice protesta. Gotovo da ne postoje protesti u Sarajevu u kojima nije učestvovala ili kao organizatorka ili kao učesnica. Sa još pet istomišljenica u aprilu 2021 osniva “Ženski Marš”, neformalnu grupu žena koje vjeruju da je spas bosanskohercegovačkog društva u snazi žena i njihovim konkretnim akcijama. S njom razgovoramo u novom podcastu iz serijala u kojem dajemo priliku mladima i kandidatkinjama na predstojećim izborima. CIjeli intervju možete poslušati u našem podcastu, a uvod u intervju dostupan je u pisanoj formi.
BUKA: S obzirom na to da ste htjeli biti nezavisna kandidatkinja ali niste uspjeli skupiti novac, sedam hiljada maraka, odlučili ste se za stranku umirovljenika. Od kud to i možete li biti nezavisni u stranci?
Ja sam, prije nego što sam prihvatila ponudu stranke penzionera, odbila tri stranke jer su nakon mog objavljivanja da nisam uspjela da se kandidujem zbog enormnih finansijskih sredstava, dobila neke ponude političkih stranaka i odlučila sam se za stranku penzionera po dva osnova: što sam im vrlo jasno rekla da ja nisam ničija i da nisam poslušna, da ja nisam političarka već aktivistica u skupštini, to je moj cilj, samo nastavak svega onoga što radim već dvadeset godina, samo s tom razlikom što je ovo mjesto odlučivanja o kvalitetu našeg života, a druga stvar je oni su dovoljno mali i dovoljno ih niko ne ferma u BiH, nažalost, to vidimo po načinu na koji žive penzioneri u BiH, da nisu upetljani ni u kakve koruptivne skandale, da nemaju tu vrstu težine u takvu stranku, uz takvu stranku ne bih zaista nikada stavila svoje ime. Tako da, oni su došli s ponudom da budem s njihove liste u nadi da će imati svoj glas nakon silnih neispunjenih obećanja drugih stranaka i oni su se odlučili na to da na kantonalnom nivou idu sami, samostalno. Poklopili smo se u svim nekim vrijednostima koje su meni bitne. Ja sam odmah pitala je li gej okej, koga oni moraju slušati, kakve su po pitanju dobrobiti životinja, žene, djeca s poteškoćama, sve su to meni bitne teme i stvari za čije unapređenje sam se spremna boriti, tako da smo se stvarno našli u tim nekim vrijednostima i ciljevima. Meni stvarno nije bitno ko je član Predsjedništva BiH, meni je bitno kako ja mogu svog oca penzionera odvesti ljekaru.
BUKA: Hoće li penzioneri biti vaše primarno glasačko tijelo?
Ja bih voljela da to tako bude jer u meni imaju nekoga ko će zaista zastupati ono što jesu interesi, oni su među najugroženijom populacijom u BiH. Međutim, za stranku penzionera mogu glasati i mladi, ne pričamo samo sa penzionerima, nego pričamo sa svim građanima BiH odnosno Kantona Sarajevo kojima nije dobro i svaki moj nastup na TV-u počinjao je sa ako vam je dobro, promijenite kanal, nemojte Aidu Feraget slušati, idite na neki drugi kanal, uživajte. Vrlo konkretne ciljeve imamo, odnosno usaglasili smo se oko vrlo konkretnih stvari. Ja sam uradila i u periodu kada sam htjela da se kandidujem kao samostalna kandidatkinja, neku analizu za sve te izmjene, ne trebaju neka milionska sredstva, ulaganja i šta ja znam, to je stvar primjene zakona, dosljedne primjene, i izmjena zakona na nivou Kantona Sarajevo, a koji se tiču zdravstva, sigurnosti - činjenice da moja djeca već osam godina idu u školu u zgradu na kojoj piše opasnost od obrušavanja fasade, dakle vrlo konkretne me stvari zanimaju- zašto se invalid ne može popeti u tramvaj i tako dalje. To je negdje moj plan rada za naredne četri godine.
BUKA: Šta stranka umirovljenika može uraditi da građani bih žive bolje?
Stranka unutar sebe mora napraviti neke silne rezove i raskorake i to je nešto u što se ja ne petljam. Ja kao kandidatkinja i kao nosilac njihove stranke, znam i to smo dogovorili, vrlo aktivan rad i detaljno obrazložen zahtjev koji ide prema Skupštini odnosno prema Vladi Kantona. Dakle, vi sada u Sarajevu imate situaciju da jedan načelnik otvori Centar za zdravo starenje, a onda ga drugi koji dođe, konkretno u mojoj opštini, zatvori zato što je to njegov predhodnik uradio. Nemamo sistem ni u tom segmentu. Recimo zdravstvena zaštita je dovedena do totalnog nonsense-a. Imate situaciju da vi stariju osobu vodite u Dom zdravlja po uputnicu pa je pregleda ljekar specijalista, propiše terapiju i onda tu istu osobu vraćamo u Dom zdravlja, opterećujući Dom zdravlja umjesto da taj ljekar specijalista klikne dva klika, provjerila sam - zaista su potrebna dva klika. Izmjena pravilnika u sistemu zdravstvene zaštite koja će rezultirati time da ljekar specijalista koji propisuje terapiju bude u stanju osigurati recept za tog pacijenta a ne da se vraćamo ponovno u Dom zdravlja i time opterećujemo radnike u Domu zdravlja. Zatim, apsolutna analiza svih takozvanih pristupnih rampi za invalidska kolica, trenutno u Domu zdravlja Novo Sarajevo, imate takozvanu rampu za invalidska kolica koja su na 45 stepeni. Probajte invalida sa 45 stepeni uzgurati ili uvući u Dom zdravlja, ne možete. Probajte ući sa štakom u bilo koji tramvaj, ne možete. Mi ovdje pričamo o inkluzivnom zakonodavstvu, o pravilnicima koji se ne primjenjuju. Mi smo sa prethodnom vladom, ja sam prijateljica sa Udruženjem Kolibri, djece s poteškoćama u razvoju, boravili u parku do prošlog septembra zato što ta djeca nisu bila upisana u osnovne škole. Mi se od ostalih razlikujemo po tome što nam je stalo i što nemamo šta izgubiti.
