Komunkologinja Aida Feraget je najduži dio radnog vijeka
provela u sektoru odnosa s javnostima (PR) i marketinga u BiH. Radno iskustvo
sticala je vođenjem različitih komunikacijskih projekata, te vođenjem odnosa s
javnostima i internog komuniciranja za međunarodne/humanitarne organizacije,
međunarodne i domaće kompanije i agencije, kao i u nevladinom sektoru. Svoje
vještine i iskustvo komunikologinje zadnjih 15 godina koristi za pružanje
podrške neformalnoj mreži aktivista i organizacija usmjerenih na promociju
ljudskih prava marginalizovanih grupa u BiH, posebno žena i LGBTQ osoba. Ona je
lice protesta. Gotovo da ne postoje protesti u Sarajevu u kojima nije
učestvovala ili kao organizatorka ili kao učesnica. Sa još pet istomišljenica u
aprilu 2021 osniva “Ženski Marš”, neformalnu grupu žena koje vjeruju da je spas
bosanskohercegovačkog društva u snazi žena i njihovim konkretnim akcijama. S
njom razgovoramo u novom podcastu iz serijala u kojem dajemo priliku mladima i
kandidatkinjama na predstojećim izborima. CIjeli intervju možete poslušati u
našem podcastu, a uvod u intervju dostupan je u pisanoj formi.
BUKA: S obzirom na to
da ste htjeli biti nezavisna kandidatkinja ali niste uspjeli skupiti novac,
sedam hiljada maraka, odlučili ste se za stranku umirovljenika. Od kud to i
možete li biti nezavisni u stranci?
Ja sam, prije nego što sam prihvatila ponudu stranke
penzionera, odbila tri stranke jer su nakon mog objavljivanja da nisam uspjela
da se kandidujem zbog enormnih finansijskih sredstava, dobila neke ponude
političkih stranaka i odlučila sam se za stranku penzionera po dva osnova: što
sam im vrlo jasno rekla da ja nisam ničija i da nisam poslušna, da ja nisam
političarka već aktivistica u skupštini, to je moj cilj, samo nastavak svega
onoga što radim već dvadeset godina, samo s tom razlikom što je ovo mjesto
odlučivanja o kvalitetu našeg života, a druga stvar je oni su dovoljno mali i
dovoljno ih niko ne ferma u BiH, nažalost, to vidimo po načinu na koji žive
penzioneri u BiH, da nisu upetljani ni u kakve koruptivne skandale, da nemaju
tu vrstu težine u takvu stranku, uz takvu stranku ne bih zaista nikada stavila
svoje ime. Tako da, oni su došli s ponudom da budem s njihove liste u nadi da
će imati svoj glas nakon silnih neispunjenih obećanja drugih stranaka i oni su
se odlučili na to da na kantonalnom nivou idu sami, samostalno. Poklopili smo
se u svim nekim vrijednostima koje su meni bitne. Ja sam odmah pitala je li gej
okej, koga oni moraju slušati, kakve su po pitanju dobrobiti životinja, žene,
djeca s poteškoćama, sve su to meni bitne teme i stvari za čije unapređenje sam
se spremna boriti, tako da smo se stvarno našli u tim nekim vrijednostima i
ciljevima. Meni stvarno nije bitno ko je član Predsjedništva BiH, meni je bitno
kako ja mogu svog oca penzionera odvesti ljekaru.
BUKA: Hoće li
penzioneri biti vaše primarno glasačko tijelo?
Ja bih voljela da to tako bude jer u meni imaju nekoga ko će
zaista zastupati ono što jesu interesi, oni su među najugroženijom populacijom
u BiH. Međutim, za stranku penzionera mogu glasati i mladi, ne pričamo samo sa
penzionerima, nego pričamo sa svim građanima BiH odnosno Kantona Sarajevo
kojima nije dobro i svaki moj nastup na TV-u počinjao je sa ako vam je dobro,
promijenite kanal, nemojte Aidu Feraget slušati, idite na neki drugi kanal,
uživajte. Vrlo konkretne ciljeve imamo, odnosno usaglasili smo se oko vrlo konkretnih
stvari. Ja sam uradila i u periodu kada sam htjela da se kandidujem kao
samostalna kandidatkinja, neku analizu za sve te izmjene, ne trebaju neka
milionska sredstva, ulaganja i šta ja znam, to je stvar primjene zakona, dosljedne
primjene, i izmjena zakona na nivou Kantona Sarajevo, a koji se tiču zdravstva,
sigurnosti – činjenice da moja djeca već osam godina idu u školu u zgradu na
kojoj piše opasnost od obrušavanja fasade, dakle vrlo konkretne me stvari
zanimaju- zašto se invalid ne može popeti u tramvaj i tako dalje. To je negdje
moj plan rada za naredne četri godine.
BUKA: Šta stranka
umirovljenika može uraditi da građani bih žive bolje?
Stranka unutar sebe mora napraviti neke silne rezove i
raskorake i to je nešto u što se ja ne petljam. Ja kao kandidatkinja i kao
nosilac njihove stranke, znam i to smo dogovorili, vrlo aktivan rad i detaljno
obrazložen zahtjev koji ide prema Skupštini odnosno prema Vladi Kantona. Dakle,
vi sada u Sarajevu imate situaciju da jedan načelnik otvori Centar za zdravo
starenje, a onda ga drugi koji dođe, konkretno u mojoj opštini, zatvori zato
što je to njegov predhodnik uradio. Nemamo sistem ni u tom segmentu. Recimo
zdravstvena zaštita je dovedena do totalnog nonsense-a. Imate situaciju da vi
stariju osobu vodite u Dom zdravlja po uputnicu pa je pregleda ljekar
specijalista, propiše terapiju i onda tu istu osobu vraćamo u Dom zdravlja,
opterećujući Dom zdravlja umjesto da taj ljekar specijalista klikne dva klika,
provjerila sam – zaista su potrebna dva klika. Izmjena pravilnika u sistemu
zdravstvene zaštite koja će rezultirati time da ljekar specijalista koji
propisuje terapiju bude u stanju osigurati recept za tog pacijenta a ne da se vraćamo
ponovno u Dom zdravlja i time opterećujemo radnike u Domu zdravlja. Zatim,
apsolutna analiza svih takozvanih pristupnih rampi za invalidska kolica,
trenutno u Domu zdravlja Novo Sarajevo, imate takozvanu rampu za invalidska
kolica koja su na 45 stepeni. Probajte invalida sa 45 stepeni uzgurati ili
uvući u Dom zdravlja, ne možete. Probajte ući sa štakom u bilo koji tramvaj, ne
možete. Mi ovdje pričamo o inkluzivnom zakonodavstvu, o pravilnicima koji se ne
primjenjuju. Mi smo sa prethodnom vladom, ja sam prijateljica sa Udruženjem
Kolibri, djece s poteškoćama u razvoju, boravili u parku do prošlog septembra
zato što ta djeca nisu bila upisana u osnovne škole. Mi se od ostalih razlikujemo
po tome što nam je stalo i što nemamo šta izgubiti.