Jadranko Prlić, bivši predsjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i
vlade “Hrvatske Republike Herceg-Bosne” i ostali osuđeni u tom predmetu
(Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i
Berislav Pusić) u prvostepenom postupku osuđeni su na ukupno 111 godina
zatvora.
U Žalbenom vijeću, osim Agiusa, još su i sudije Liu Daqun, Theodor Meron, Fausto Pocar i Bakone Justice Moloto.
Predsjedavajući Agius (Malta) na funkciju predsjednika Haškog suda
imenovan je 2015. godine kada je na toj dužnosti naslijedio Theodora
Merona (SAD).
Od 2011. do 2015. Agius je obavljao dužnost potpredsjednika MKSJ i
sudije Žalbenog veća MKSJ-a i MKSR. Prvi put je izabran za sudiju
Međunarodnog suda 2001. godine, a mandat mu je obnovljen 2004. godine.
Od 2003. do 2010. godine bio je predsjedavajući sudija u Pretresnom
vijeću II MKSJ i u tom periodu predsjedavao u suđenjima Radoslavu
Brđaninu, bivšem predsjedniku Kriznog štaba tzv. Autonomne regije
Krajina (ARK), kojem je nakon okončanja suđenja izrečeno 30 godina
zatvora.
Agius je sudio i u predmetu Nasera Orića, kojeg je Haški tribunal
2008. pravosnažno oslobodio krivice za zločine počinjene u Srebrenici, a
sudio je i u predmetu “Popović i drugi”. Vujadin Popović, bivši
načelnik bezbjednosti Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske osuđen je
na kaznu doživotnog zatvora.
Sudija Theodor Meron obavljao je funkciju predsjednika Međunarodnog
suda u četiri mandata. Prvi put je izabran za predsjednika 2003., a te
godine je i reizabran. Nakon toga je izabran u dva uzastopna mandata na
funkciju predsjednika MKSJ te je tu dužnost obavljao od 2011. do 2015.
godine.
Trenutno obavlja funkciju predsjednika Mehanizma za međunarodne
krivične sudove. Na taj položaj prvi put imenovao ga je generalni
sekretar Ujedinjenih nacija 2012. godine, a 2016. godine imenovan je na
novi mandat na funkciji predsjednika Mehanizma.
Otkako ga je Generalna skupština Ujedinjenih nacija izabrala za
sudiju MKSJ u martu 2001. godine sudija Theodor Meron raspoređen je u
Žalbeno vijeće koje zasjeda u žalbenim predmetima pred MKSJ i
Međunarodnim krivičnim sudom za Ruandu (MKSR).
Sudija Liu Daqun iz Kine, ujedno potpredsjednik MKSJ-a, za sudiju
MKSJ-a imenovan je 2000. godine. Od 2001. do 2005. godine, sudija Liu je
bio predsjedavajući sudija Pretresnog veća I, koje je, između ostalih,
postupalo u predmetu “Naletilić i Martinović”.
Haški tribunal osudio je Mladena Naletilića i Vinka Martinovića za
nehumano postupanje protiv zatvorenika, mučenje i ubistva, te pljačku
imovine u selima Doljani, Sovići, Mostaru i koncentracionom logoru
Heliodrom. Naletilić je osuđen na 20, a Martinović na 18 godina zatvora.
U slučaju “Blagojević i Jokić” također je sudio sudac Daqun, ali je
Vidoje Blagojević, bivši komandant Bratunačke brigade Vojske RS, pušten
na prijevremenu slobodu nakon odslužene dvije trećine petnaestogodišnje
zatvorske kazne zbog pomaganja i podržavanja srebreničkog genocida.
Odluku o prijevremenom oslobađanju donio je sudac Meron.
Kineski sudac Daqun sudio je i u slučaju Sefera Halilovića, bivšeg
komandanta Armije BiH kojeg je MKSJ oslobodio optužbi i odgovornosti za
masakr nad hrvatskim civilima u Bosni i Hercegovini.
Sudija Liu od 2005. godine radi na žalbenim predmetima MKSJ-a i
MKSR-a i predsjedavao je u postupku u predmetu “Šainović i drugi” pred
MKSJ. Sudija Liu je bio član žalbenog vijeća u tri žalbena predmeta pred
MKSJ (Stanišić i Simatović te Stanišić i Župljanin), a sada i u
predmetu “Prlić i drugi”.
Talijanski sudac Fausto Pocar, obavljao je dužnost predsjednika
Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju od 2005. do 2008. godine. Sudac
Pocar je sudac Međunarodnog suda od 2000. godine.
Od imenovanja za suca MKSJ-a bio je član Raspravnog vijeća u kojem je
zasjedao u prvom predmetu koji se bavio silovanjem kao zločinom protiv
čovječnosti, a kasnije Žalbenog vijeća Međunarodnog suda, čiji je i
danas član. U žalbenim postupcima, sudjelovao je u donošenju pravomoćnih
presuda u nekoliko predmeta pred MKSJ-om i MKSR-om.
Sudija Bakone Justice Moloto (Južna Afrika), sudija je u MKSJ-u od
2005. godine. Sudio je bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije
Momčilu Perišiću, koji je 2011. godine osuđen na 27 godina zatvora zbog
zločina protiv čovječnosti, pomaganje opsade Sarajeva i pokolja u
Srebrenici te nekažnjavanja raketiranja Zagreba.
Perišić je u žalbenom postupku 28. februara 2013. godine oslobođen krivnje po svim tačkama optužnice i pušten na slobodu.
Ovi suci objavit će danas konačnu odluku u slučaju “Prlić i drugi”.
Pretresno vijeće izreklo je 29. maja 2013. godine prvostepenu presudu
kada je Jadranko Prlić osuđen na 25 godina zatvora, Bruno Stojić,
Slobodan Praljak i Milivoj Petković su osuđeni na po 20 godina zatvora, a
Valentin Ćorić je osuđen na 16 godina zatvora dok je Berislav Pusić
osuđen na 10 godina zatvora.
Prlić je tada osuđen za brojne zločine koje su počinili pripadnici
oružanih snaga Hrvatske zajednice (kasnije Republike Herceg-Bosne). U
prvostepenoj presudi navodi se da je Prlić znao za teške uvjete u kojima
su uhapšeni muslimani držani u zatočeništvu u zatvorima u Dretelju,
Gabeli i na Heliodromu.