Dok poslodavci u BiH
već mjesecima upozoravaju da u BiH nema ko da radi, te da im u ovom trenutku
nedostaje 30.000 radnika, u isto vrijeme na evidencijama zavoda i službi
zapošljavanja nalazi se čak 354.700 osoba!
Nadalje u Udruženju
poslodavaca FBiH kažu da nemaju koristi od biroa za zapošljavanje jer oni oni postoji samo radi
forme i odrđenih privilegija, te da takođe u njihovoj evidenciji i nema radnika koji njima trebaju.
Slično tvrde i u
Udruženju poslodavaca Republike Srpske. Kako su njihova istraživanja
pokazala jako mali broj evidentiranih na
birou zaista traži posao, veliki broj radi u sivoj zoni, koja podrazumijeva i
poljoprivredu, te da ne tragaju za zaposlenjem. Na činjenicu da u Zavodima za
zapošljavanje tvrde da sa godinama broj nezaposlenih opada, u oba udruženja
kažu da je to zbog prirodnih faktora, kao što su smrtni ishodi, ali i odlaska
radno sposobnih građana u inostranstvo.
I jedni i drugi rješenje vide u uvozu radne snage.
“Ne radi se o uvozu stranih radnika da bi se dobili
jeftiniji radnici, već da bi ih imali upošte u određenim strukama”, naveo
je predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović.
I zaista, kakav je smisao Zavoda za zapošljavanje?
Ekonomista Faruk Hadžić
smatra da je situacija jako zabrinjavajuća, te da je nužna hitna reakcija vlasti
po pitanju reforme tržišta rada.
“Imamo jednu
paradoksalnu situaciju, a to je da na evidencijama službi za zapošljavanje
imamo veliki broj nezaposlenih osoba, a da opet poslodavci traže uvoz preko
30.000 radnika jer određene profile ne mogu naći na evidencijama. Gotovo je
nemoguće da FBiH ima preko 284.000 nezaposlenih na evidencijama. Jedan od razloga zbog čega imamo
veliki broj registrovanih nezaposlenih osoba, a u praksi nemamo ni približan
isti broj jeste korištenje usluge zdravstvenog osiguranja osoba koje su na
evidencijama nezaposlenih osoba. Jedan
od prijedloga koji treba aktivno zagovarati, a potrudit ću se da budem jedan od
takvih, jeste da se svim građanima omogući da imaju obavezno osnovno
zdravstveno osiguranje, ali da se onda razdvoji ko su aktivni tražioci posla i
da znamo stvarni nivo nezaposlenosti”, jasan je Hadžić.
Istakao je i kako već
sada osjećamo posljedice masovnog iseljavanja, te da mnogi sektori poput
građevinskog sektora, poljoprivrede, turizma i usluga, pa i drvnog sektora,
imaju ozbiljnih problema sa pronalaskom radne snage.
“Ako razdvojimo aktivne tražioce posla od onih koji već rade
ili su napustili državu, ali su na evidencijama zbog zdravstvenog osiguranja,
pomoći ćemo da znamo sa čime raspolažemo na tržištu rada. Znam da je ovo
delikatno i možda kontraverzno pitanje za rješavanje, jer u ovom slučaju bi za
kratko vrijeme imali veliko smanjenje registrovane nezaposlenosti, koje ne bi
bilo praćeno rastom registrovane zaposlenosti”, zaključuje Hadžić.
Zastupnik SBiH u
Parlamentu FBiH Admir Čavalić navodi da je predložio jednostavno rješenje,
inicijativu za koju je dobio pozitivno mišljenje od Fonda.
Odlazak jedne mlade
osobe ne znači gubitak jednog radnog mjesta, već tri
Ono što se takođe ne smije zanemarite jeste činjenica da se na
zavodima za zapošljavanje nalazi sve starija radna snaga što dodatno usložnjava
problem zadovoljenja potreba na tržištu rada.
Stoga je ključno zadržati mlade ljude u BiH, jer upravo nam
ta radna snaga odlazi.
Nermin Oruč, direktor
sarajevskog Centra za razvojne evaluacije i društvena istraživanja naglasio
kako odlazak jedne mlade osobe ne znači gubitak jednog radnog mjesta, već tri
radna mjesta koje ta mlada osoba generiše.
Naglasio je i kako je situacija na tržištu rada ključna za
zadržavanje mladih osoba u zemlji, a da je situacija takva da ulazak na tržište
rada i napredovanje u karijeri nisu zasnovani na realnim postignućima i da to
mora da se promijeni.
“Mladi ljudi imaju
teškoće u tranziciji iz obrazovanog sistema na tržište rada. Ona traje predugo,
mladi su nezaposleni dugo vremena, teško nalaze poslove. Nadalje, u slučaju
zapošljavanja mladi ljudi su često u situaciji da su uslovi rada koji im se
nude puno lošiji od uslova koji se nude starijim grupama radnika. Kada
razgovarate sa mladim ljudima dobijete odgovor da ih poslodavci iskorištavaju,
a kada razgovarate sa poslodavcima čujete da mladi ljudi nemaju adekvatnu vještinu
i da nemaju dovoljno motivacije. To su sve simptomi, a uzrok su obrazovni
programi, koji imaju jako puno nedostataka”, istakao je Oruč.
Udruženje poslodavaca FBiH već je poduzelo određene korake
zbog neuređenog tržište rada, nepostojanja evidencija aktivnih tražioca
posla koje bi pratile stvarne potrebe za radnom snagom, limitiranog uvoza radne snage, te sistema školstva koji ne
prati potrebe tržišta rada što će, uvjereni su, u budućnosti rezultirati
velikim nedostatkom radne snage.
Sačinili su dokument “Šta poslodavci očekuju od
vlasti” u kome je predloženo 40 prijedloga propisa na svim nivoima vlasti
u BiH kojim se daju konkretni prijedlozi za poboljšanje stanja u funkcionisanju
realnog sektora.
Sada su na potezu bh. vlasti.