Na današnji dan,
prije 28 godina, u američkom gradu Dejtonu parafiran je Okvirni sporazum
za mir u Bosni i Hercegovini. Osnovni cilj Dejtonskog sporazuma bio je
da bude zaustavljen rat, koji je u našoj zemlji trajao od 1992. do 1995.
godine. Sporazum je zvanično potpisan 14. decembra u Parizu.
Četvrt vijeka nakon potpisa ovog dokumenta, pitali smo građane Banjaluke šta za njih znači ova godišnjica.
Dijana (36): “Nemam
baš neko mišljenje na tu temu. Sjećam se jedino da mi je bilo drago,
jer se tata vratio sa straže i nije morao više ići. Imala sam 11
godina.”
Vuk (19): “Premlad sam za te teme.”
Aco (31): “Taj
dan mi ne znači ništa, jer mi je tata prvo bio u logoru, pa u ratu, a
evo danas radi u Hrvatskoj i zahvaljujući toj plati danas živi. Ne znam
uopšte šta su radili, šta su potpisivali, znam da su upravo ti
političari iz 90-tih radili protiv svojih građana. Zbog toga i danas
svi ispaštamo. Samo, eto, ne puca.”
Dragoljub (44): “To
je bio i ostao značajan datum i dokument. Zahvaljujući njemu stao je
rat, da bi par godina nakon toga on postao i dokument kojim je
zaustavljen san o nezavisnoj Republici Srpskoj. Međutim, sa dolaskom
integracija i procesa stvaranja zajedničkih institucija, počinjem da
shvatam da ipak Dejtonski mirovni sporazum ostavlja veliki prostor i za
nezavisnost, jer je u samom sporazumu Reoublika Srpska označena kao
priznati politički subjekat u cijeloj priči o Bosni i Hercegovini, što
nije bila prije Dejtona. Jasno ovdje stoji i da je sve u nadležnosti
entiteta, ali onda je došlo do raznih igranki, jer se spoljnim uticajem
kroz bonska ovlaštenja ili kroz ucjene političara koji su tada bili na
vlasti, prenosilo mnogo više nadležnosti na nivo države nego što je
trebalo biti.”
Mirjana (71): “Ovaj datum je za mene važan, jer je donio mir i treba ga obilježavati.”
Miljan (52):
“Tada je to bilo jedino ispravno rješenje. Zbog njega je prestao rat i
mogli smo da se vratimo životu. Danas je on ispolitizovan, neki bi ga
mijenjali, neki ne, a ja sam mišljenja da on treba biti takav da
uspostavi funkcionalniju državu u kojoj će biti zadovoljni svi građani
ove zemlje.”
Anja (21): “Za
mene taj dan ne znači mnogo, spominje se u školi sa par rečenica, moji
mi o njemu ne pričaju, tako da zaista nemam neko mišljenje. Isto će vam
reći većina mlađih generacija, Dejton nije tema o kojoj mi razmišljamo.”
Stevan (59): Taj
dokument je izuzetno važan jer je stao rat i dobili smo međunarodno
priznatu Republiku Srpsku. Poslije je zloupotrebljavan od strane svih
političkih partija, ali i međunarodnih faktora i svi su ga tumačili kako
njima odgovara. Tako je i danas, ali sve to ne umanjuju njegov značaj i
važnost. “
Dragana (47): “To je zapravo dosta
komplikovano pitanje, pa je takav i moj odgovor. Na ovaj dan različite
su emocije, sreća jer je taj užasni rat završio, tuga zbog izgubljenih
članova porodice i bezuspješno pokušavanje da shvatim u čemu je bio
smisao ovog rata. Eto ni nakon 27 godina mi nismo ni politički stabilna
zemlja, kao građani smo nezadovoljni svim i svačim, odlazimo sa ovih
prostora, sve smo siromašniji, a sveopšti osjećaj je kao da je rat tek
juče stao.”
Podsjetimo, Dejtonski sporazum, u prisustvu
tadašnjeg državnog sekretara SAD-a Warrena Christophera, potpisali
nekadašnji predsjednici Slobodan Milošević, Franjo Tuđman, te Alija
Izetbegović. Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Dejtonski
sporazum bio zasnovan bila je podjela BiH po ključu 51% teritorije
Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj, te Distrikt Brčko.
Od 1995.
godine Dejtonski sporazum je, uz aktivnu podršku međunarodne zajednice,
više puta mijenjan, a među najznačajnijim promjenama su obrambene
reforme iz 2004. godine, kojima su ukinute entitetske vojske.