„Nekad su se države mogle uništit samo sa oružanon silon! A sad ti je dosta šaka kapitala!“ Dida je klimnijo sa glavom: „A e! Dvista tenkova ima manju razornu moć od jednog tajkuna!“
Ustalila se praksa da političar koji drži do sebe ne pravi razliku između javnosti i nužnika. Zadatak je novinara da toj razlici ipak vrati izgubljeni smisao. Za početak bi u izvještajima trebalo proljev nazivati proljevom, a ne služiti se izrazima tipa "rekao je", "izjavio je", "naglasio je" i slično
Moj dida je rekao: „Zašto je u Srbiji miljon svita na ulici, jerbo in je pun kufer pokvarene vlasti, a u Hrvackoj niko?“ Barba Tonino se nakeserijo: „He-he, biće Hrvati imaju veći kufer…“
„…mi Hrvati imamo glagoljicu, mi Hrvati imamo krapinskog pračovika, mi Hrvati imamo najlipšu himnu, onda imamo krstijonicu kneza Trpimira, onda imamo prdijonicu kneza Prdimira…“
„Kako se to desilo, Joso, da si ti ka ljuti ateista posta pop?“ Don Joso je rekao: „A čuj, desija se život! Ćaća mi je partija kad san bija skroz malešan, pa me mater posli poslala u sjemenište!“
Moja mama i ja smo bili u gradu. Tamo smo mi na Peristilu vidili one klečavce. To su barbe koji kleče nasrid Peristila i mole se. Klečavci su u rukama držali krunice i sličice Divice Marije.
Dida je pitao: „A di su kune?“ Blagajnica je rekla: „Nema ih više! Sad smo prešli na eure!“ Dida je rekao: „Nemoj me jebat?! Znači, crkla Endehazija, a?“ Blagajnica je raskobečila oči…
Obojici neprežaljenih vođa osiguran je postmortalni politički život solidna intenziteta. Milanović svojim nastupima dostojno zastupa formalno mrtvog Tuđmana, a Dodik faktički mrtvog Karadžića. Ili, da otklonim svaku nepreciznost: kroz Milorada progovara Karadžić iz zatvora, a kroz Zorana Tuđman iz groba
Ja sam mog dida pitao: „Šta to čitaš, dida?“ Dida je rekao: „Šta čitan, šta čitan… Čitan Novi zavjet, šta bi drugo!“ Ja sam pitao: „A zašto ti na koricama od Novog zavjeta piše Maksim Gorki?“