Ili će neko sjesti, bilo pojedinac ili grupa, i konačno početi raditi svoj posao za koji su plaćeni ili će se desiti neka katastrofa u smislu unutrašnje katastrofe, narodne.
Šta građani misle, malo ko zna. A i sami građani nisu načisto. Većina ih više ne vjeruje ni jednima ni drugima, a prema onome što smo mogli čuti iz razgovora sa njima, rijetko ko će u subotu izaći na ulice Banjaluke.
Na razgovorima za posao, kaže, uvijek ista priča. Prvo je pitaju šta traži tu sa takvim CV-jem. Onda kažu sve je to super, divno, krasno ali... mi sad nemamo mjesta, nije do nas...
Iako građani na sve načine pokušavaju otići iz BiH, za njima službeno ne vlada velika potražnja. Tako se i danas, kao i prije pedeset godina, na rad u inostranstvo obično ide preko članova porodice, poznanika i prijatelja koji su već vani.
Prijedlog novog zakona o javnom RTV servisu predviđa uvođenje tri emitera na tri nacionalna jezika, s produkcijskim sjedištima u Mostaru, Sarajevu i Banjaluci. Time bi politički predstavnici sva tri naroda u BiH konačno dobili servis za sopstvenu propagandu.
"Iako ovdje većina ljudi misli da je Amerika bolja od BiH, uopšte se ne slažem. Ovdje vidim više ljudi koji su, bez obzira na sve, mnogo zadovoljniji i srećniji od mnogih ljudi koje poznajem u Americi."