Vjerovatno ste svi čuli za tradicionalnu hercegovačku mezu, pršut, špek, kajmak i sir. A da li ste čuli za sir koji svoj karakterističan ukus i miris duguje mješini od ovčije kože u kojoj se čuva minimalno dva mjeseca?
Studenti su nekada bili najžešći kritičari, nosioci promjena u društvu... Danas su im na prvom mjestu vjerske slobode i da previše ne talasaju- da budu u dobrim odnosima sa “onima na vlasti”.
Igor Tomić je bloger, digitalni nomad i frilenser koji se već pet godina bavi online marketingom. Napustio je stalni posao, putuje svijetom, upoznaje nova mjesta, dobro se zabavlja i pri tom odlično zarađuje.
“Ovdje redovno dolazim, volim prošetati, pecati i uživati u pogledu na Vrbas, ali mi se svaki put srce stegne kada vidim u kakvom se stanju tvrđava nalazi sa ove strane, gdje ništa nije ulagano. Ona je znamenitost Banjaluke, ima svoju priču staru nekoliko vijekova, nije dobro što su nadležne vlasti dospustile da ovoliko propadne”, priča nam sugrađanin Omer.
Nedelja je, deset sati ujuto i već je kolona automobila i kamiona blokirala uži centar grada. Vozači nervozni, trube ili izlaze iz vozila i gledaju u pravcu granice. Već počinju i vrućine, 32 stepena je u hladu.
Nakon pola sata, kolona se jedva pomjerila, a temperatura porasla kao i nervoza vozača.
Ovo je već godinama uobičajena slika Gradiške, u ljetnim mjesecima, u vrijeme godišnjih odmora.
Ako stanete u Alenovu sobu, i okrenete se oko svoje ose, vidjećete segmente istorije od mamuta, preko Kelta i Rimljana, preko Kulina bana i Kotromanića, Osmanlija i Austrougara, Kraljevine SHS i Jugoslavije, pa do skore nam, svima poznate istorije.
Malo ko od naših sagovornika je znao da se o plaži, termalnim izvorima i banjama, zaboravljenim od gradskih vlasti, brine grupa entuzijasta. A da nije bilo njih, danas bi ovo bilo samo još jedno zapušteno mjesto uz obalu Vrbasa.
Oni iz Rija možda neće donijeti medalje, ali ono što već sada donose jeste nada za sve mlade u BiH, da se radom i upornošću mogu ostvariti i veliki snovi.