(E Kao Elegija..E Kao Njegovo Ime)Sjećanje...Istrgnuto iz dnevnika...Poput drevnog svitka...kao dokaz..kako smo bili...kako jesmo...i kako ćemo ostati isti......Bio jednom jedan grad. U tom gradu...
Kad mi nedostaje...kad zalutam u nesne...prizivam pjesme. Da preživim sebe. Da nadživim kišnu noć. Za iskorak drugačija, u zakrpano da se obučem...da nastavim novi dan...
Onoj koja niže kamenje posvećujem ove riječi, Ja iz Bosne ona s Juga...ali ima nešto u toj razdvojenosti Kad se suza suzom liječi nalik čistoj divnoj...
Preživjeli smo...
Od života nije ostalo ni pola...Generacija Bola raseljena po Vaseljeni. Viđamo se rijetko i uvijek fali neko ko je nebeski daleko.
Od Onih Godina...