To je samo dan uskovitlanih paperjastih krila i čvrsto obećanje da će sjutra biti radovanje.
Svako zrno soli otkinuto iz grudi pola boli pola voli. U sedef su nas zavijali da se ne ulubimo podno srca kad brigom počne da kuca.
Saša je liječila ranjene partizane Ti djecu bez krila. Vašu su zvijezdu protjerali s neba dušu joj savijaju. I jebeš sad cijelu Jugoslaviju kad ste voljele uzalud, i kad mi Ti više nisi živa. Moj si dan, zakletva i No pasaran
I kad mi Ti više nisi živa
Jedna Roda šantićevskog razmišljanja odlučila je da Afričke topline zamijeni Bratunačkim hladnoćama i snjegovima Došla je ostala i postala atrakcija. Na radost stanovnika koji su joj dali ime Snježana. Slabo smo procijenili rode, ne rodi se svaka da ode..
Neko nebeski daleko fali i meni i Ovom Čovjeku, koji toplog srca na sred Sarajeva prodaje Zlatne Buketiće. Kaže da trenutno nema boljeg zaposlenja i ako sam hrani dvoje djece. Molim vas kupite ih I upaljače Lakše se tako zapali Ljubav i otopi led oko srca
Samo da ne okopni trag. Moja je duša sjenica i zaspaće u snijegu, na mjestu gdje je skliznulo i propalo, malo čejensko stopalo. Na pragu plavog svitanja predaj mi zrno tamjana, vrati malenog svica i odlazi bez pitanja
Kad je Djevojčica sa šibicama postala moja najdraža bajka, ni slutila nisam da ću jednom isto tako promrzlog srca paliti drvca da samo na trenutke pronađem nježnost u ljudima.
Kako znaš da je neki grad tvoj,, Znaš da je Neki Grad Tvoj ako si po njegovoj periferiji ganjao Svice sa još nekim malim rukama. Ti Svici te začaraju na vječno pripadanje.