A tebe baš briga što viriš iz korica i rima. Sjetiš li se, bar nekad ljeti je li živa Keti. I da li još uvijek pod Visovima čudne ti pjesme piše. Vrati se bar dok ne prođe zima, s tobom je vječnost tek jedan tren, usnula bajka i ništa više...
Stvoritelj, roditelj, potomak, mit, uzvišenost i tegoba svakodnevnice u surovim i izolovanim istočnobosanskim brdima. Nježno, prirodno i gorko poetično istkana čudesna i pomalo samotna priča o dvije žene, kojima je priroda jedini entitet koji poštuju..
Neću da pišem o Eleonori, Barbari, Anabel Li. Pa ni o Jeleni. Onaj kojeg nema meni si Ti. Mi smo s Balkana, ovdje se ne cijene pjesničke, samo su muze ovakvim kao ja što pamte kapljice kiše....
Da se nije dogodio rat u Bosni i Hercegovini, vjerovatno ne bi bili ni rođeni. Ali kad već jesu predivno su ispali i hrabro razgrnuli tamu koja ih je pokrivala. Oni nisu ništa sramno, sramni smo mi koji ne znamo Ajnu, Jelenu, Alena, Ivanu i mnoge druge...
Arkadijo evo dolazim da se poklonim Panu bogu pastira, za zalog mira ostavljam rodni kraj. Nakupila se tuga, pa malo suza zasjalo, pakujem zavežljaj uspomena i pitam se kako u kofer života da stane sva ona ljepota kojom je hodalo malo bosonogo stopalo...
Ana, geler mi kuca u grudima, svakog se šava prokleto bojim. Polako blijede i ništa ne pomažu šarene zakrpe od svile. Tvog Pajaca je ubio neko ko nema veze s dobrim ljudima. Da bi stvarno oživio, morao sam ginuti devedeset druge...
Samo me nemoj prestati tražiti, i ako su prošla desetljeća. I neka prođu vijekovi i eoni, ti i onom poslije tebe kaži da me traži. Zavjet da podsjeća na sve ,,nestale,, dvadesetog stoljeća.
Dušo Moja, Ne znam kada se otvaraju ta vrata drugog svijeta, i kada je slobodan taj Prolaz, a nisi me ništa o tom ni naučila, znam samo, da ako je išta potrebno tvojoj duši onda sam to ja.
Sofi skoro da nema adrese za tvoga letka,bez metka u čelo il hudog bježanja daleko. Sofi bar ti znaš šta je fašizam kao da pjeva dijelite dalje.Bog počeo virtuelne poruke da šalje sa svitom svetaca neka vas prati mir i sreća, siromaštvo i tuga sve veća..