NaslovnicaOsmijeh na biciklu

Osmijeh na biciklu

Koliko grama zdravlja za jedan medicinski aparat?

Postoji scena u filmskoj verziji Selenićevog „Ubistva s predumišljajem“ kada Bijesni pas dolazi da mami Bogdana da se ponovo vrati na front i kada...

Biti svoj

Danas mi je drago što sam uvijek bila malo „mimo svijet“. Što sam se još kao mala sama vodila za ruku. Ponekad ili često...

Kako sam naučila da trebam voljeti februar

Svake godine isto – ne volim februar. Uvuče se u pore to osjećanje poput dosadne navike kao što je grickanje noktiju ili neki iritirajući...

Sasvim običan život nas bez krajnika

Znam da sam još uvijek u nekom snu, ali osjećam svakom koskom da se nisam naspavala. Ko mi je kriv kada sam se zakačila...

Zašto pišem?

Sjećam se male mene. Sva djeca okolo nešto crtaju, a meni ne polazi za rukom da se odmaknem dalje od kućice, cvijeta, sunca i...
- OGLAS -

Ne pitaj me imal’ Bosne

Slobodno me možeš pitati za godine, iako kažu da se dama za to ne pita. Ionako se više smatram vrbaskom verzijom Moglija, nego damom....

Sloboda uma

Ponekad pomislim da ni ne treba otvarati portale, listati novine, zavirivati u tv kutiju. Ali ne može čovjek, ma kakve privatne bitke vojevao, biti...

Kratka priča za laku noć Banjaluci

I za one koji te nisu poznavali ili kročili tvojim ulicama, bila si poznata po alejama. Pod njihove krošnje primala si sve – sitnu...

Where are we now?

Ne slavim čestito ni svoj rođendan, kamoli da slavim tuđi. A ova današnja šaradna šarena laža od proslave mi je itekako tuđa, poput nekog...

NAJNOVIJE