Maštao sam da napravim biznis sa Slatkom mapom Beograda. Tu označim iliti tagujem gdje se šta dobro nalazi, pa vi onda put pod noge. U vizitu, što se kaže.
Na djelu je obrazovna destrukcija, kako je to lijepo definisao profa Refik Šećibović koji kaže da su društva danas opsjednuta destrukcijom u različitim oblicima. Pogotovo u životu Z-et generacije koja ju je apsorbovala kroz medije, društvene mreže i video igrice. Uz pomoć novih tehnologija dobijeni su sadržaji bez emocija, sa nasiljem kao normalnim vidom života. Najčešće se pokazivalo u virtuelnom svetu, kao i međusobnim odnosima u školi.
Ovako zreo sa 51. godinom, festival je preturio svašta. Burna geografija na kojoj živimo nije mimoišla ni njega. Nosi ožiljke, ali traje i ne da se dušmanima. I u bivšoj zemlji je to bio jedan od ključnih kulturnih događaja godine.
Na Salašu smo se okupljali porodično. Kao djeca, mrzili smo slične izlete jer su drugari ostajali u gradu, izvodeći ko zna kakve vragolije ispred naše zgrade. Bukvalno smo sestra i ja bolovali zbog toga.
Невољно се групица случајних ратника заустави и након тога тромо изиђе из возила, као да је „пинц“ био неко сигурно уточиште, мјесто које их ипак чува од пропасти.
Na prvom spratu moje zgrade, baš u mom ulazu, bilo je jedno takvo gnijezdo. 88m2 raspoređenih u prostrani, dvostrano orijentisani trosoban stan, danas je mnogima na našim prostorima samo udaljeni san.