Ne treba stalno misliti na to da je život iz dana u dan sve kraći i da nam od njega preostaje sve manji deo, nego bi se moralo razmišljati i o tome kako nikad nije sigurno da li će i onaj koji duže poživi moći za sve vreme sačuvati svoju sposobnost mišljenja, tako da ona bude dovoljna da shvati i ispituje stvari koje se odnose na spoznanje božjih i ljudskih dela. Jer sposobnost disanja i varenja, stvaranje predstava i delovanje nagona ne prestaju zajedno sa gubljenjem sposobnosti za rasuđivanje.