Srbija svakim danom sve manje izgleda kao zemlja kojoj je mesto u Evropskoj uniji, a sve više kao evroazijska autokratija koju samo geografija sprečava da sklizne u autokratsku krajnost.
Ovaj režim bi mogao mnogo toga negativnog u svom mafijaškom portfoliju da se odrekne, ako bi u tome video šansu za opstanak na vlasti. Ono što je jasno njima, Evropi, opoziciji i građanima Srbije, jedino na šta oni ne mogu da pristanu je demokratija.
„Najgore što sam rekao u Srbiji jeste da nisam fan Breskvice, i da ne volim pljeskavicu. Ne vidim neki drugi razlog zbog kojeg sam bezbjednosni rizik za Srbiju“ – kaže Vladimir Volokhonsky.
Rat ne odgovara nikome u Rusiji, a nezdrava opsednutost Ukrajinom i njenim granicama je karakteristična samo za Putina, deo njegovog okruženja i vrlo mali broj fanatičnih nacionalista i imperijalista.
Za konkretne i korenite promene u društvu koje građani protestima očekuju, ovi zahtevi predstavljaju samo “vrh ledenog brega”. Veliko pitanje jeste da li bi se problemi koji su građani uočili rešili formalnim ispunjenjem zahteva.
Predstoji nam da proširimo krug ljudi koji će biti uvučeni u tu predivnu emociju na kojoj se zasniva svaka ljudska zajednica. Kada to postignemo, vratićemo se na civilizacijski put.