Život nas uči pravilima, otkriva zakonitosti, trendove, ukazuje na izuzetke, podvlači obrasce, selektira uzorke, definirajući na taj način svijet kojem pripadamo i nas same. Društvena zbilja, kao aspekt postojanja svijeta oko nas, ali i nas unutar njega i između nas, često pak ima svoja, specifična, neprirodna pravila i obrasce.
Slušam Arsena na radiu i pitam se, da li je bio svjestan, da su oni, ta zadnja jugosloveneska generacija, imali mladost za kojom se s pravom moglo žaliti, a da mi nismo imali nikakvu. Mi možemo samo žaliti što nemamo za čim žaliti. Nama je prošlost gora od same sebe u sadašnjosti i budućnosti.
Što je viša frekvenca toleriranih kršenja pravila, odnosno što je veći postotak nesankcioniranih nedozvoljenih praksi, to je za očekivati veći stepen drskosti, bahatosti, i osionosti u kršenju pravila, odnosno u sprovođenju nedozvoljenih praksi.
Imam komšiju, koji ne radi decenijama, snalazi se „u sitno“, jedva preživljava, ubija se cigaretama, kafom i tabletama, metilja po mahali, prepričava jedne te iste priče po hiljaditi put, kao da su „glanc“ nove i nešto čeka.
Nasilnički napad grupe neinteligentnih delikvenata na «porodične četnike» i bušenje «četničkih guma», slijedi isti obrazac praznoumlja sa nekreativnim pokušajem pljuvanja po Nikšiću, Konakoviću i Forti, kao nositeljima vala političke promjene u BiH!
Ljudi se hvale time, da imaju mnogo prijatelja! Ne vidim šta je tu pohvalno! Pohvalno bi bilo da se hvale, kako su oni prijatelji drugim ljudima! Ne definira se ljudska ljepota sposobnošću da uzmeš, već da daš!