Buka

Svi ste vjerovatno doživjeli situaciju, kao, jeste stvarnost, a zapravo  nije, skoro da je istina. Pametniji ,stanje poimaju kao san, snoviđenje. Teško se desi da ga možete iskontrolisati, ali, sasvim sigurno ga dedukujete. Jedina potvrda vaše ispravne konkluzije je buđenje.

Ulazak SDP-ovog kandidata Ive Josipovića i SDP-ovog disidenta Milana Bandića u drugi krug predsjedničkih izbora, pokazuje da Hrvatska još nije zrela demokracija i da su vrlo prisutni populistički porivi i stimulansi zbog kojih se, unatoč Josipovićevoj golemoj prednosti u prvom krugu, nitko ovog trenutka ne usudi prognozirati i konačan ishod izbora, ističu politički analitičari.

Podatke na socijalnim mrežama možete naći o praktično bilo kome. Od političara u izbornim kampanjama, kompanija, studenata, radnika, itd. Samo Facebook po posljednjim podacima ima preko 350 milion aktivnih mjesečnih korisnika. Sloboda razmjene podataka koju donosi internet i socijalne mreže je velika, ali šta se dešava kada se ovaj vid kominikacije koristi za širenje mržnje?

U intervjuu za BUKU politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić ocjenjuje godinu na izmaku te prognozira situaciju u našoj zemlji u 2010.godini.

U utorak 29. 12. 2009 godine u sarajevskoj Knjižari Svjetlost u Titovoj ulici, održat će se promocija novog romana Mostarca Veselina Gatala „Slika s uspomenom“.

Devetogodišnjaci su najveći nihilisti. “Čemu sve to”, odgovorio mi je jedan od njih kada sam mu rekla da je vreme da uradi domaći. “Dok ja porastem, polovi će se otopiti i svi ćemo se udaviti.”

Iako Paul Thomas Anderson i David Fincher nisu dovoljno izgrađeni autori da bismo njihove opuse opisali kao apartnije ili najapartnije, njih dvojicu, sudeći po stvaralačkim načelima prezentovanim u prva tri ( ''Hard eight'', '96 ; 'Noći bugija'', '98; ''Magnolija'', '00 ) tj. četiri ( ''Alien 3'', '92 ; ''Sedam', '95; ''Igra'', '97; ''Klub boraca'', '99) filma, sasvim sigurno možemo dovesti pod etiketu filmskog arheologa. Ovaj, kao i, uostalom, pojmovi filmske erudacije i filmofilije, stvoreni su i definisani tek tokom, za Andersona i Finchera izuzetno značajnog, francuskog novog talasa. Značajnog ne po razrješenju problema impotencije i stagnacije poratne evro kulture, već po stvaranju sinkretičkog filmskog modela oslonjenog koliko na originalnost i inovativnost toliko i na tradiciju .

Izjava Milorada Dodika da je granatiranje tuzlanske Kapije 1992. godine, u kojemu je poginulo više od sedamdesetoro mladih ljudi i djece, bilo inscenirano od bošnjačke vojske, te da su "navodne žrtve" bile dovezene iz kampa za obuku u Živinicama - gdje je beskrupulozna Armija BiH uvježbavala valjda tuzlansku djecu i djevojčice za specijalne operacije - nije vrijedna niti zajebavanja. I to ne samo iz pijeteta prema sedamdeset mladih života.

U opusima izvjesnih autora češće neuspješno, rjeđe uspješno simbiozu dožive suprostavljene ideje bioskopa i kino klubova, ideja podvrgnutosti priči sa mogućnošću široke (šire, najšire) medijske prezentacije i ideja anonimnog slobodnog izražavanja neograničenog bilo čim, sem režiserovim sposobnostima. S jedne strane tu su nedovoljno edukovani Evropljani koje vjekovni kulturni teret i snobovski elitistički odnos spram jenkijevskih arhetipova (mada je elitizam svakako usađen u Evropljane) koji nose nad svojim stvaralačkim personama onemogućava u potpunom razumjevanju filmskog medija, te isfrustrirani Amerikanci koji u svom suviše žučnom i nepromišljenom distanciranju od blockbusterovskih termina dolaze do patetike od koje su, u prvom redu, i bježali.