Novi zakon o informisanju tek skinut sa vatre, upravo mi je dospeo u tanjir! Kakve sam sreće oprljiće mi jezik ako ne budem srkala, a srkanje mi je zabranjeno još u ranom detinjstvu kad me mama učila pristojnom ponašanju za stolom. Ne smem ni hleb da udrobim, a još manje da jedem kašikom ono što se jede viljuškom. Usput mi treba i nož da pridržim zalogaj, ali ga nema na stolu. Uskraćen mi je iz bezbednosnih razloga kao u svakoj robijašnici. Pošto je jelo definisano kao specijalitet trenutne vlasti, u njemu nema ni truna hranljivosti, bajato je i sadrži opasne toksine. Da bi delovalo jestivo, neko je u njega ljuljnuo nezdravu, menzašku zapršku koje sam se u novinarstvu najela za čitav život. Znam kako deluje na stomak i kako lako može da napravi čir.
U celoj ovoj politički komplikovanoj i ljudski tragičnoj situaciji, oni koji bi morali biti odgovorni i oni koji bi morali tražiti tu odgovornost, uporno ponavljaju samo jednu jedinu stvar – šta će se dogoditi sa slikom zemlje u „inostranstvu”? Da li će to narušiti naš „ugled” i šta se po tom pitanju može učiniti? Ukratko i srpski – „šta će svet da kaže”?
PRIRODNE LJEPOTE MILORADA DODIKA: Iz dana u dan u javnost izlaze podaci o novim hirovima nezajažljivih entitetskih službenika, koji svojom svrhom i ciframa potrošenog novca izazivaju zgražavanje i kod najvjernijih pristalica aktuelnog režima. Tako smo saznali za promotivnu kampanju „Republika Srpska, bez dileme“, čiji naručilac i finansijer je Vlada RS.
Za profesora banjalučkog Filozofskog fakulteta Miodraga Živanovića može se reći da je bio i ostao oponent i kritičar vladajuće nacionalističke politike u BiH. Filozof, esejist, urednik, publicist, bio je i predsjednik Socijalno-liberalne stranke Republike Srpske koja se 1999. stopila u Savez nezavisnih socijaldemokrata nakon čega je prestao njegov politički angažman. Kao jednog od rijetkih intelektualaca koji ne robuje dominantnim i predvidivim nacionalističkim šablonima razmišljanja, zamolili smo profesora Živanovića da prokomentariše težak aktuelni trenutak Bosne i Hercegovine.
Kako uopće propoznati modernog nacista? Što je danas zapravo moderan nacist?, Kako ga prepoznati? Kako se odijeva? i naposljetku: Koje su floskule tipične za modernog ekstremnog desničara?
Devojke i mladići iz različitih udruženja koja brane prava homoseksualnih osoba u Srbiji, verovatno nisu ni slutili kakve će sve reakcije u našoj javnosti da izazove zakazivanje Povorke Ponosa.
Kada mu je Barack Obama ponudio potpredsjedničku poziciju, Joe Biden je sa oduševljenjem prihvatio ponuđeno mjesto te je dodao : “Nisam sretan što sam drugi najsiromašniji kongresmen, ali šta drugo mogu očekivati kad sam od svoje dvadesetsedme godine u politici”. Ma kakvi, isključivo radom u politici se nećete obogatiti, u to budite sigurni.
U trenutku kada se BiH suočava sa jednom od najozbiljnijih političkih kriza, a odnosi između Kancelarije Visokog predstavnika i vodeće političke partije jednog od entiteta zaoštravaju uzajamnim prijetnjama neopozivih ostavki, s jedne strane, te bespoštednom primjenom bonskih ovlaštenja, s druge, u Guardian-u je gotovo u isto vrijeme objavljen članak naslovljen "Nacionalna supa" koji preispituje ulogu i implikacije dejstvovanja međunarodne zajednice u BiH.
Ono čime se ovaj članak izdvaja od političkih komentara i uvijek novih prijedloga rješenja nemoguće situacije u BiH nije sama tema kojom se autor pozabavio, niti temeljan i metodičan način argumentovanja, već po tome što predstavlja rijedak poziv da se situacija u BiH sagleda sa nešto realnijeg stanovišta, te da se prioriteti određuju u skladu sa potrebama i zahtjevima narodâ koji ovdje žive, a ne na osnovu ciljeva međunarodne zajednice koji su odavno već izgubili smisao.
Premda se zaključci izvedeni u tekstu, nama, koji tu realnost ovdje živimo mogu učiniti toliko mnogo puta izrečenim, i kao takvim, potpuno suvišnima, pomenuti članak nije prošao nezapaženo. Po broju, a naročito sadržaju komentara kojima je propraćen i rasprave koja se odvijala između nekoliko "sunarodnjaka", pokazalo se da BiH zaista nije jedna zemlja, te da postoji više od jedne BiH, svaka od kojih ima različito značenje za one koji u njima žive i koji, bez obzira što govore istim jezikom, tvrdoglavo odbijaju da se razumiju.
Pored nepristrasnog uvida u političku i društvenu stvarnost u BiH, ovaj članak mnogo kazuje o nama samima, o našoj nesvijesti i svojstvenom nam odbijanju odgovornosti, sklonosti ka viktimizaciji i traženju objašnjenja u mitovima, o jazu između nas koji postaje sve dublji i razlikama koje se u ovom trenutku čine neizmirivim. No, kojim će putem BiH krenuti, tj. da li će se naći mudrosti i volje za kretanjem ka nekom cilju umjesto dosadašnjeg stajanja u mjestu, još uvijek nije izvjesno. Koji god put da odabere vjerovatnije je da će oni koji žive u toj zemlji, bez obzira za koji od identiteta će se opredijeliti, konačno dobiti priliku za život neopterećen neophodnošću pripadanja i mogućnost izbora da budu ono što oni žele.