A u Federaciji, još gore. Kako god okreneš, ispada da si „normalan“ Srbin, da više voliš Bosnu nego picu i pivu. Ne možeš ljudima dokazati da više volim Hercegovinu nego i picu i pivu i Bosnu skupa. I da sam Srbin i ne mrzim ni Republiku Srpsku ni Srbiju, da čitam i Kapora i Ćosića, i to na latinici i na ćirilici.
Projekcije braće Limijer iz 1895. godine svojim prvim kadrovima (radnika koji izlaze iz fabrike i lokomotive koji ulazi u stanicu) simbolično su predskazale tužnu sudbinu novorođene umjetnosti - njeno postepeno ali temeljito svođenje na industriju.
Deklarativno opredijeljena za slobodu medija, Vlada RS posjeduje „filtere“ kojima određuje šta se može saznati, kome i koje informacije se mogu dostaviti. Sudeći po iznosima dodijeljenim medijima i bodovanju medijskih kuća, teško da je čvrstih kriterija uopšte i bilo.
Erotski trenutak sa Medvedevim obznanjen na RTRS-u, koji je pažljivo kao ljubomorna školarka, sa skepsom ispratila Federalna televizija je Dodikov blef i pokušaj stvaranja iluzije da iza njega stoji moćna Rusija. Koji je namijenjen domaćem tržištu, brojnim rusofilima u RS kao i onima iz Sarajeva što ga ne vole, da znaju da ima intime između njega i predsjednika velesile.
Na jednom bh forumu vodi se rasprava treba li Bosni, a i Hercegovini, McDonald’s. Jedan je vatreni protivnik i ne bira ni riječi ni uvrede, na šta mu drugi odgovara: „Idiote, pa neće ti u kući otvoriti, šta se buniš toliko“.
Šta će osvanuti na adresi na kojoj se sada nalazi tzv. srpska demokratija, ako ruski režim ovde instalira svoju verziju države i ekonomije - države kao plemenske zajednice zasnovane na krvnom srodstvu i ekonomije zasnovane na pljački, a potom pokušaju da se tajkunima i oligarsima uzme nešto novca. Pa ako daju daju, ako ne onda ništa.
Kao kandidat na oktobarskim izborima 2006. godine, Špirić je Centralnoj izbornoj komisiji bio dužan podnijeti izjavu o imovinskom stanju.Lista je izgledala skromno - naveo je da ima stan i automobil u BiH.