Kada se napokon činilo da je val beskrajnog kosmpolitizma zavladao planetom, te da su zauvijek prohujale legende o sukobima civilazacija impliciranim vjerskim razlikama, - dogodilo se! Nakon 11. septembra stari koncept ponovo živi i to možda jače nego ikad. Hrišćanstvo i islam kao nepomirljivi protivnici ili samo modni hit ove terorističke sezone? Možda će pogled u prošlost ponuditi neke odgovore...
Sjećam se razgovora s grupom njemačkih studenata koji su godine posjetili Banjaluku u cilju izrade projekta o socijalnom stanju u BiH. Kad sam se na njihovo: Kolika je mjesečna novčana suma koju od države dobijaju nezaposleni? samo grohotom zasmijala, ovi su omladinci ostali potpuno zbunjeni. Izuzetno je teško objasniti im da ne samo nezaposleni nego i mnoštvo zaposlenog svijeta novac – ne dobija.
Skoro dvanaest godina nakon Dejtona diskurs međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini dominira javnom sferom kada je riječ o ključnim odlukama vezanim za zemlju kojoj se kao jedina šansa oporavka i dugoročne stabilnosti nudi zajednica svih Evropljana. Ta ista Evropa može se posmatrati i kao tvrđava u koju samo odabrani imaju pristup, ali i kao san o Evropi, zavodljivo obećanje boljeg sutra bez problema, siromaštva, korupcije i granica. Zajednička osobina diskurzivnog konstruisanja nove evropeizacije u gotovo svim tranzicijskim zemljama jeste paradoks postmoderne nejasnosti (Busch i Krzyzanovski, 2007), gdje je niz preduslova za ulazak u EU prilično proizvoljan, a upravo ta nova evropeizacije predstavljena je kao putovanje sa jasno definisane tačke polaska ka jedinstvenoj i jednako tako definisanoj tački dolaska (Fairclough, 2005:4).
Antika, renesansa, barok ili gotika jesu pravci u arhitekturi, koje sve redom, imamo običaj svrstati u evropsku umjetnost. Od Atine, preko Rima, Barselone ili Pariza, ređaju se gradovi koji su nekad (ili nekad i sad) predstavljali centre političko-ekonomske moći, pa u skladu s tim i žile kucavice evropske kulture, umjetnosti, arhitekture...
Najgora kriza od drugog svjetskog rata. To je ocjena sadašnje finansijske situacije u svijetu kad o njoj govore ekonomisti, političari ili novinari. Trenutna privredna situacija u svijetu je u potpunosti prikazala krivulju pada ne samo ekonomskog razvoja već i pada morala generalno.
1989. - kakva je to godina bila. U Poljskoj su održani prvi slobodni izbori na kojima je apsolutnu pobjedu nad Komunističkom partijom odnio Solidarnosc; demonstracije na trgu Tiananmen ugušene su u krvi; Mađari su otvorili svoju granici prema Austriji; Dalaj Lama je dobio Nobelovu nagradu za mir; „pao“ je Berlinski zid; u Bugarskoj je smijenjen Todor Živkov; Rumuni su streljali Čaušeskua i njegovu suprugu Elenu; a Havel je postao predsjednik Čehoslovačke.
Adem Ćejvan ikona banjalučke pozorišne scene, bio je glumac kojeg su voljele sve generacije. Kroz niz kulturnih dešavanja, te video i tonskih zapisa mnogi ljubitelji njegovog lika i djela sutra će moći da se prisjete poznatog banjalučkog dramskog umjetnika. Tim povodom o pokojnom glumcu govori njegov veliki prijatelj - novinar, književnik i publicista iz Banjaluke Slavko Podgorelec, koji ističe da je glumac bio "miljenik Thalie i poklonik Bachusa". Adem Ćejvan ostaće zapamćen kao jedan od najpoznatijih banjalučkih glumaca. Svojim pozorišnim, televizijskim i filmskim ulogama osvajao je publiku širom bivše Jugoslavije, a Banjaluka ga pamti i kao osnivača "Susreta za glumce u maju", koji su se održavali od 1981. do 1987. godine.
Prosječan, se tako, sam u svojim očima ne identifikuje sa bilo čim. A to je porazno. Njegov identitet je poprilično vodenasta kategorija, koja mijenja oblik u zavisnosti od okolnosti i kako to drugi hoće. On se ne doživljava, on preživljava. Animalnost je dominantna kategorija. Dakle , u sebe, na sebe i pod sebe.