Kada se napokon činilo da je val beskrajnog kosmpolitizma zavladao planetom, te da su zauvijek prohujale legende o sukobima civilazacija impliciranim vjerskim razlikama, - dogodilo se! Nakon 11. septembra stari koncept ponovo živi i to možda jače nego ikad. Hrišćanstvo i islam kao nepomirljivi protivnici ili samo modni hit ove terorističke sezone? Možda će pogled u prošlost ponuditi neke odgovore...
Sjećam se razgovora s grupom njemačkih studenata koji su godine posjetili Banjaluku u cilju izrade projekta o socijalnom stanju u BiH. Kad sam se na njihovo: Kolika je mjesečna novčana suma koju od države dobijaju nezaposleni? samo grohotom zasmijala, ovi su omladinci ostali potpuno zbunjeni. Izuzetno je teško objasniti im da ne samo nezaposleni nego i mnoštvo zaposlenog svijeta novac – ne dobija.
Skoro dvanaest godina nakon Dejtona diskurs međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini dominira javnom sferom kada je riječ o ključnim odlukama vezanim za zemlju kojoj se kao jedina šansa oporavka i dugoročne stabilnosti nudi zajednica svih Evropljana. Ta ista Evropa može se posmatrati i kao tvrđava u koju samo odabrani imaju pristup, ali i kao san o Evropi, zavodljivo obećanje boljeg sutra bez problema, siromaštva, korupcije i granica. Zajednička osobina diskurzivnog konstruisanja nove evropeizacije u gotovo svim tranzicijskim zemljama jeste paradoks postmoderne nejasnosti (Busch i Krzyzanovski, 2007), gdje je niz preduslova za ulazak u EU prilično proizvoljan, a upravo ta nova evropeizacije predstavljena je kao putovanje sa jasno definisane tačke polaska ka jedinstvenoj i jednako tako definisanoj tački dolaska (Fairclough, 2005:4).
Antika, renesansa, barok ili gotika jesu pravci u arhitekturi, koje sve redom, imamo običaj svrstati u evropsku umjetnost. Od Atine, preko Rima, Barselone ili Pariza, ređaju se gradovi koji su nekad (ili nekad i sad) predstavljali centre političko-ekonomske moći, pa u skladu s tim i žile kucavice evropske kulture, umjetnosti, arhitekture...
Da sam ja advokat Republike Hrvatske pred međunarodnim sudom, kao što hrvatski advokat nisam niti mi pada na pamet biti, i da moram Hrvatsku braniti od tužbe za obeštećenje članova obitelji onih Srba kojima je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj oduzeta sva imovina, ili im je u jasenovačkom logoru pobijen sav bliži rod, ja bih kao svjedoke obrane pozvao suce Okružnog suda u Banjaluci, a kao krunskog među njima pozvao bih gospodina Slobodana Radulja, sudskog vještaka za pitanja državnog terora, u slobodno vrijeme pravobranioca Republike Srpske.
“Džerman Vings”, novogodišnji popust, cijena leta Berlin-Rim-Berlin: 26 evra skupa s aerodromskom taksom. Poklon mog najboljeg prijatelja, jer svi putevi vode -- na jedan dan u Rim. O, kako sam se silno radovala! Bazilike, trgovi, palate, hramovi, fontane, romantične picerije i kafei…Bio je to najljepši poklon koji sam mogla da dobijem. (Ili sam to samo ja tako mislila?!)
„Tražeći ponovno fokusiranje „na mehanizme kojima se postižu ne tek skromna poboljšanja nego veliki iskoraci ka održivom prosperitetu“, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU je utvrdio šest strateških ekonomskih oblasti - hidroenergetski potencijali, turizam, šumarstvo, poljoprivreda, informacijski autoput i cestovna infrastruktura - koji bi, kao što je rekao, mogli postati 'temelji stvarnog prosperiteta' ". Reče on. Reče i ništa ne reče. To su, kao biva, grane koje BiH sad pa sad može razviti, samo je pitanje fokusiranja na iste. Ili sam ja luda ili mi inteligencija nije dosegla taj nivo razmišljanja?
„Svijet bez granica“, „svjetski poredak“ i ovima slični izrazi čine se tako jako nevjerovatnima onda kad sam, da bih posjetila vlastitog oca, dužna pokazati pasoš na dvije granice u toku vožnje koja traje ne duže od pet časova. Ukoliko sam odlučila iz Beograda otputovati i do Skopja, kako bih posjetila prijatelje, eto je i srbijansko-makedonska granica. Budući da sam s navedenim prijateljima planirala kupovinu jeftinih odjevnih predmeta u Sofiji, čeka me još jedno pokazivanje putne isprave. Ovoga puta nezgodnim bugarskim policajcima i, ne rijetko, -kama. Svakih 100 km neko mi traži pasoš na uvid. O kakvoj mi to unifikaciji svijeta govorimo?
U intervjuu povodom situacije u kojoj se nalazi Vodeni Ćiro, tvorac ovog projekta Bojan Bajić analizira uzroke propasti jednog od turistički najzanimljivijih projekata u BiH.