29 odbornika skupštine opštine Doboj je za lična primanja iz opštinskog budžeta za 2009 uzelo više novca nego svi sportski klubovi, udružernja građana i institucije kulture zajedno. Dobojski odbornici imaju najveće odborničke plate u BiH, veće i po 7 puta od odbornika u pojedinim gradovima, ili veće od odbornika u gradovima sa daleko većim budžetom i odgovornostima poput Banja Luke ili Sarajeva. Ukupno za primanja odbornika u 2009 izdvojeno je 680.000 KM ili oko 23.000 po svakom odborniku, poređenja radi Gradska biblioteka u 2009 je dobila 17.000 KM od opštine Doboj.
Ima nešto u 8465 kilometara koliko je ova uboga država udaljena od Seula. To nešto nisu samo riža, kose oči, glupave romantične komedije i kupus. To nešto što nas dodatno razdvaja jeste internet. Naime, prema statističkim podacima, Južna Koreja je na prvom mjestu po brzini interneta u svijetu i deseta po raširenosti interneta u odnosu na broj stanovnika sa pozamašnih 77,3 %. BiH se prema tim istim podacima smjestila na 91. mjesto po brzini interneta, a po raširenosti od 31,2 % na 77. mjesto. Drugim riječima, nas nema ni u ljeljama.
“Postoje krajevi na koje nikad ne pomislite. U skladu sa tim ni ne planirate otići tamo...Ako slučajno zabasate u takav kraj veoma brzo zapazite da je priroda netaknuta , vazduh čist, i da je voda dobra...” Ovaj dio uvodnika napisan u magazinu BUKA prije gotovo sedam godina čini se kao dobar uvod u priču o Bileći, malom hercegovačkom gradu u istočnoj Hercegovini, koji je ovog vikenda dobio svog novog načelnika u prijevremenim izborima a koju su se desili zbog smrti ranijeg načelnika Slavka Bekana.
Hrvatska opet priprema grubu intervenciju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Ovoga puta, na pomolu je Deklaracija o potpori hrvatskom narodu u toj zemlji, za koju H-alterovu sugovornici kažu da joj ne manjka nacionalističkog naboja, političke nepromišljenosti, kontradiktornosti, lažiljovisti i sumnjivih namjera.
I dok se usijane glave trude sjajiti i prodavati priče o tome kako se trude rješavati nagomilane probleme u zemlji misleći pri tome na najbolji put za sve nas, obični ljudi pokušavaju ostati normalni i živi.
U proteklih nekoliko dana nisam mogla da nateram sebe da pogledam fotografije sa Haitija. Takođe sam primetila da samo uz velike muke uspevam da pročitam izveštaje iz Port o Prensa do kraja.
Policija generalno ima dva cilja: zaštiti živote i imovinu građana. U koje od ove dvije aktivnosti spada cestovno razbojništvo policije, teško je reći. U nedjelju, 17.01.2010. na cesti Banja Luka – Derventa – Zenica – Visoko bilo je raspoređeno, ni manje ni više nego 14 policijskih patrola. Obzirom da ne postoji entitetska koordinacija ovih dviju razbojničkih skupina, zaključak je da djeluju spontano pljačkaški.
Moj dečko je toliko bogat da ne mora da liže poklopac od euro-krema! – poručuje grafit s nekog sivog zida u nekom sivom naselju negdje na prostoru bivše Jugoslavije. Eurokrem je u gastronomskoj svijesti građanina bivše Jugoslavije ostao zapamćen: a) kao jeftina hrana za djecu; b) kao užina za vojnike bivše JNA; c) kao hotelski doručak za niskosolventne domaće i strane umirovljenike koji su u jadranskim hotelima uglavnom ljetovali zimi.
Ako su u Bosni i Hercegovini za vrijeme komunističke vlasti vjerska pitanja potiskivana, ratom devedesetih godina ona su opet dovedena u centar pažnje. Sa svim strahotama koje su se desile narodima na ovim prostorima, vjera je izgledala kao logičan izlaz, pa samim tim u Bosni i Hercegovini je postala i neka vrsta pomodarstva.