Narodno pozorište u Banjaluci ipak održava poetiku koja nije dodvoravanje već aktivno pozivanje na promišljanje i edukovanje publike. Ono je borba protiv pasivnosti današnjeg gledaoca.
Postoji jedna generacija ljudi kojima je u djetinjstvu sve bilo manje – više jasno. Moja, recimo. Znali smo to, iz stripova, sa požutjelih stranica „Laso“ romana, iz ratnih bajki za veliku i malu djecu koje su zvali „partizanski filmovi“. Znali smo to i iz brižno odabranih stranih filmova u kojima se vidjelo koliko je taj mrski kapitalizam zao i bezdušan. Sumnju u dobro kao dobro i zlo kao zlo unosio bi tek poneki samurajski film.
Od svih kritičara najveći je, najgenijalniji i najnepogrešiviji – vreme, kaže jedan aforizam. Ti kritičari, frustrirani marginalci, domaći izdajnici, strani plaćenici i sve ono čime su počašćeni od Mile nam vlasti, slušali su začuđeno koncert zvižduka na koncertu No smoking Orchestra u Banjoj Luci kad se On pojavio na sceni.
Broj i iznos stranih investicija u Bosni i Hercegovini u ovoj godini je višestruko opao u odnosu na prethodne. Dok se djelomično nedostatak interesovanja stranih ulagača može pravdati svjetskom ekonomskom krizom, nemoguće je zanemariti sve probleme ambijenta za investiranje u BiH.
Glavni revizor Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske Boško Čeko demantovao je navode da Narodna skupština RS, nije prihvatila Izvještaj ove službe o reviziji finansijskih izvještaja Investiciono-razvojne banke RS sa fondovima, jer se taj izvještaj i ne usvaja. "Moj izvještaj se ne usvaja u Narodnoj skupštini RS. On je takav kakav je i Glavna služba stoji iza tog izvještaja", izjavio je Čeko novinarima u Banjaluci.
Zijah Sokolović je prvi put izveo svoju predstavu GLUMAC...JE GLUMAC...JE GLUMAC 30. marta 1978. godine. Predstavu sam prvi put vidjela 23. oktobra 2009. godine u Banjaluci. Dakle, u trenutku kad je gledam, zajedno sa još dvjesta duša u sali GP Jazavca, ona je razigrana, pametna, duhovita, gorka, uzbudljiva, plemenita, neodoljiva i hrabra 31- ogodišnja gospođica. Osvojila je mnoge scene, i ostala nezavisna, svoja, najviše Zijahova, pomalo naša – koliko smo je kadri prigrliti i zaroniti u njene dubine.
Zemlja traži krivce, krivci traže zemlju. Kao kad lik traži pisca a ne obratno, kao Bog zapovijeda. Ljudi izjednačeni tek u bijedi, ravnopravni samo u vlasti i u bogatstvu stečenom na najčudnije i namaglovitije načine. Munib i Miodrag, ujedinjeni u sticanju para, skupa i na sudu, bratski jamljali, oba za se i u svoj džep. Ćiro uzimao ponajviše, baraž ga zaustavio. Teško da će iko od njih u zatvor, u zatvor idu oni koji kradu staro željezo. O Radovanu, Jevrejima, Aliji, Slobi, Franji, sadaci, nafaci i ostalom, čitajte u sedmičnom pregledu nedjelje, hefte i tjedna.
Trista čuda u ovoj epizodi! Tramvaj koji govori, okrugli sto na čoškove, lebdeći gradonačelnik, Ginisovi rekordi, deda trči stadionom, šega, šora, mačovanje... Ima i sporta, u zdravom tijelu zdrav duh. Ima još svašta nešto, samo se sad ne mogu sjetit.