Svi ste vjerovatno doživjeli situaciju, kao, jeste stvarnost, a zapravo nije, skoro da je istina. Pametniji ,stanje poimaju kao san, snoviđenje. Teško se desi da ga možete iskontrolisati, ali, sasvim sigurno ga dedukujete. Jedina potvrda vaše ispravne konkluzije je buđenje.
Podatke na socijalnim mrežama možete naći o praktično bilo kome. Od političara u izbornim kampanjama, kompanija, studenata, radnika, itd. Samo Facebook po posljednjim podacima ima preko 350 milion aktivnih mjesečnih korisnika. Sloboda razmjene podataka koju donosi internet i socijalne mreže je velika, ali šta se dešava kada se ovaj vid kominikacije koristi za širenje mržnje?
U utorak 29. 12. 2009 godine u sarajevskoj Knjižari Svjetlost u Titovoj ulici, održat će se promocija novog romana Mostarca Veselina Gatala „Slika s uspomenom“.
Devetogodišnjaci su najveći nihilisti. “Čemu sve to”, odgovorio mi je jedan od njih kada sam mu rekla da je vreme da uradi domaći. “Dok ja porastem, polovi će se otopiti i svi ćemo se udaviti.”
Kada saniramo ono neiživljeno, a ono je i sada ono još uvijek bolno življeno, morat ćemo odlučiti: svatko svojim identitarnim putom ili opet u neki zajednički kulturni identitet. Simultanost identiteta ili put k zajedničkom nadidentitetu? Ili – i jedno i drugo?! Kako god bilo, opet će nas čekati pitanja jezika, vjere, povijesne znanosti, mita, običaja, kuhinje, kulture stanovanja, stvaralaštva...
Postoji mnogo teorija koje objašnjavaju ovaj fenomen. Prema jednoj od njih, masovni nestanci Srba zapravo su samo krajnja konzekvenca političke strategije s kraja osamdesetih, kada je intelektualna krema Srbije osmislila projekt „svi Srbi u jednoj državi“. Projekt je bio brižno i pažljivo pripremljen, sudjelovale su u njemu najumnije srpske glave, i do danas je potpuno nejasno kako je došlo do te sitne, glupave, ali kobne greške: u svih gotovo hiljadu i pol godina pamćene historije Srba samo tada, u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, svi su balkanski Srbi zaista živjeli u jednoj državi
Izjava Milorada Dodika da je granatiranje tuzlanske Kapije 1992. godine, u kojemu je poginulo više od sedamdesetoro mladih ljudi i djece, bilo inscenirano od bošnjačke vojske, te da su "navodne žrtve" bile dovezene iz kampa za obuku u Živinicama - gdje je beskrupulozna Armija BiH uvježbavala valjda tuzlansku djecu i djevojčice za specijalne operacije - nije vrijedna niti zajebavanja. I to ne samo iz pijeteta prema sedamdeset mladih života.